Marketing
U magli
Odmjeravamo se jesen i ja....
našim smeđim i crvenkastožutim nijansama,
našim sjetama, melankoličnim opraštanjima od ruža,
posebno sročenim pismima kojima otpraćamo svjetlost
hraneći ptice koje su hrabro ostale,
kradomice se prosipajući vitrajima sjećanja...
Odmjeravamo se, od glave do pete,
vlažnim očima,
jesen i ja,
koliko je koja narasla,
koliko se koja izgubila
u plavičastoj magli zamečući tragove
svima koji nas nemaju snage slijediti.
Mudrice, tako uvijek možemo okriviti sebe.
Samo u tom skrivanju, ona će se uvijek naći,
a ja ću ostati izgubljena
i čekati snijeg da bih si pronašla stope.
Krhotine srca.
Odmjeravamo snage jesen i ja...
I ja već unaprijed gubim,
o bože, kako samo gubim,
jer njene su sjene duže i sveprisutne,
ona miriši po vosku i spaljenom drvetu,
po truloj zemlji i dugim kišama,
njoj je tuga prirodno stanje,
kao i opraštanje.
Srasla je s čekanjem.
Diše s napuštanjem.
Možda u tome i uživa.
Njoj ne trebaš objašnjavati da je kraj
i ne čezne za pismom.
Ona se odljubljuje pišući duge sonate,
prepuštajući se neumitnoj prolaznosti,
plešući s rastancima.
Njeni hladni prsti nadahnjuju sjeverac čineći ga pitomim.
Ona se ne spotiče o tugu, dobro poznaje njene korake.
Ona će u zagušljivom kafiću nekog predgrađa,
svirati sax tako lako kao što lišće pada,
i pritom se neće obazirati na bol koju stvara,
ne nalazeći ni riječi utjehe.
Ja ću sjediti pristojno,
zatvorenih očiju upijati tu bezazlenost kojom će me uvijek natjerati
u tihi plač kao i u smijeh bez razloga,
na nagle odlaske.
Jesen i ja...pobjeđuje me na svakom koraku.
Post je objavljen 01.11.2011. u 23:10 sati.