Marketing
sa bojama jeseni...
Malo mirniji tjedan, iako, još uvijek, malo nervoze, neizvjesnosti, nedorečenosti... nekako mi se čini da sam lakše podnosio prethodno razdoblje...presing, forcu.... nisam stigao o ničemu razmišljati i to je, očito, imalo i dobre strane. Sada, u malo lakšem tempu...u jednoj drugoj forci nadoknađivanja nekih zaostataka, uhvatim se kako malo otplovim u mislima u neke situacije koje bi, da je bilo normalnih uvjeta, puno više ostavile traga...ali, sada kao da se tiho vraćaju i podsjećaju da nisam s njima raščistio..... neki osobni šokovi koji su me, početkom ljeta, dohvatili nisu nestali...samo su malo potisnuti... a sada kao da isplovljava misao...baviti se njima ili ne – nikada nisam volio ostaviti stvari neraščišćene i nekako, sve više sam sklon prihvaćanju jednog razgovora....koji, neće donijeti nikakav boljitak – ali, ponekad mi je i dovoljno samo čuti razloge, porive.....zašto neko misli da smije „čitati“ moje misli i prevoditi ih...kako se ispostavilo na, za mene najgori način.... jednostavno, nisam nikada volio ostaviti nedorečene stvari.... i želim, makar uzrok mojem velikom fjasku, pojasniti... ne, nisam siguran da li ću ga shvatiti i razumjeti.......no, to sada i tako nije važno..jer, posljedica tih „čitanja misli“ bila je za mene jedan veliki korak unazad...ali i znak da ostanem dovoljno udaljen ma kako to ne bi htio....jer, teško je shvatiti kako neke situacije, ma kako možda nekome izgledale glupave, mogu ostaviti gorak okus i veliku bol..... dakle, u ovom sam tjednu donio, makar jednu, važnu odluku.... ne, ne vjerujem u nikakvo pomirenje i prelazak preko svega...ali, nakon dugo vremena, odlučan sam da barem neke stvari dovedem do kraja...makar to bio i konačan kraj nečega što ni u snu nisam mogao pomisliti....sa nekima sam se, koji su isto ostali i te kako povrijeđeni tom situacijom, barem nastojao, oprostiti na ljudski način...ali, čini mi se da se onaj gorak okus samo pojačao...i, mrzim takve "oproštaje".....
Osim ove, za mene dosta hrabre odluke, odlučio sam i posvetiti malo vremena sebi.... već neko vrijeme me zub pomalo kljuca...i, znak je to da treba posjetiti zubara.... i dok sam, kao i svaku svoju odluku, previše vagao i razmišljao, tražio slobodnog vremena...zub se, ko klincu, počeo klimati.... sve dok nije , sredinom tjedna, bol bila nepodnošljiva..a klimanje....baš kao nekad mliječni zub... i dok sam se ja dogovarao kada zubaru.....zub je, tiho i jednostavno, skliznuo iz svog ležišta – dobro, nije baš bilo tiho....
ma super.... naravno da sam ga zamotao i stavio pod jastuk da provjerim one priče od malena.... o zubić vili.... iako i sam i sam glumio zubić vilu kumici.....nešto me ipak vratilo u djetinstvo.... i, morao sam ponoviti proceduru .... ujutro sam, sav ozaren, provirio pod jastuk... očito nije stigla ovu noć....imala je puno posla..... i tako, ostao sam bez kutnjaka..... jedan više, manje.... no, ipak nisam odustao od, makar kontrolnog, pregleda......naručen jesam....sad samo da nema puno posla – rađe bi samo na kavicu....
U laganoj jurnjavi i nekim praznim hodovima uspio sam do placa po zelje...zadnji je čas za kiseliti ako mislim za Novu jesti sarmicu od svog kiseliša..... i, uspješno sam danas i to odradio...
Vikend je.... naravno vrijeme koje sam proveo na ranču... treba polako kućicu pripremiti za zimu, ostaviti „papicu““ mišekima ako se uspiju negdje provući....jer, ipak, zimi idem rjeđe....konačno, vrijeme je malo i neke stvari doma napraviti, malo se družiti s kumicom...i kumićem.... koji će, ma vidi ga što raste, za niti dva mjeseca, biti godišnjak.... super.... sad bu taman za žnjaranje kad ja imam više vremena .....
I dok sam do kraja obavio, prošlog tjedna započeto, frezanje uživao sam u mirisima prirode koja u ovo, jesenje doba, ima jedan poseban miris..... i boje... boje koje je teško i aparatom zabilježiti ali boje koje su me toliko opile....
Da sam jedva primjetio najezdu bubamara....dobro, jesu slatke...ali i štetočine su.... malo sam im pokazao da dobrovoljno odu...ali, nema više dobrovoljaca..... morao sam primjeniti malo drastične mjere...a ko mi kriv.. ljetos sam kao neki voajer proučavao kako se pare i time se i ovdje hvalio...e pa smotani sad lijepo...mijenjaj pelene...
Post je objavljen 31.10.2011. u 20:30 sati.