Marketing
Pet godina kao života
Ovih pet godina bez tebe anđele naš, izgledaju baš kao u stihovima Enesa Kiševića:
I ništa te kao ne boli
Dan je kao sunčan.
Ti si kao veseo.
Prolaziš, kao ne vide te.
Svima je kao lijepo.
Svima je kao dobro.
Svima je kao ludo.
I ti si kao sretan.
Živi se kao u miru.
Ptice su kao slobodne.
Budućnost kao na dlanu.
Savjest je kao čista.
I suncu je kao jasno.
O, srce, kao pjevaj.
Svi se kao brinu o svima.
Svatko je prijatelj kao.
Svima je kao stalo do tebe,
i do svijeta.
I dan kao ode.
I ti se kao smiješiš!
I nista te kao ne boli.
Stela moja,
I naravno da sam te noćas sanjala.. u onih par minuta što sam spavala.. Bila si malena djevojčica, oko tri godine, bucmastog i nasmješenog lica, vrtila si se jer si imala haljinicu i ona se vrtila oko tebe.. I samo lice, i slika su mutni nakon buđenja, ali osjećaj koji sam imala u tom trenutku je silno jak. Osjećaj ljubavi i sreće što si moja, što te imam, što si vesela i što si tu kraj mene. Danas ne mogu disati.. ne mogu srce napuniti dahom.. jer ga djelomice nema.. ostalo je s tobom. Zbog boli koju osjećam svaki put kad mislim na tebe, često se trudim odagnati te misli.. za trenutak kada budem spremnija podnijeti bol.. i tako mnoga sjećanja blijede, no današnji dan... Nazvala si me na posao prije nego si krenula u školu.. pitala što da obućeš.. i osjetila mi u glasu da nisam dobre volje.. pitala si me što sam ljuta.. „nisam ljuta“ rekla sam ti.. sve je u redu, budi dobra i pazi se.
Sljedeći telefonski poziv je bio Tinin.........
I onda je sve stalo. Od onda nema više života. Nikad više. Za nikoga od nas. Ne onog života koji smo živjeli i koji je trebao biti.
...
Hvala svima koji posjećuju tvoj tihi dom, koji te nose u srcu i koji te ne zaboravljaju.
Post je objavljen 31.10.2011. u 09:20 sati.