Kante svete vode za Sabor ili novi političari?
Published 29. listopad 2011.
U jednom od brojnih prepucavanja političke „elite“ bile su spomenute kante svete vode kao sredstvo deratizacije Hrvatskog Sabora. Duhovita je to bila opaska zastupnika koji očito ponešto zna o djelovanju svete vode, no pitanje je zna li on i raspuštena ekipa, uz prolivene kante aromatiziranih voda sokova i vina, kako bi nam bilo u Hrvatskoj da su oni koji se među njima nazivaju kršćani, za proteklog mandata odradili svoj posao?
U svim dosadašnjim sazivima Sabora pa tako i u ovom posljednjem bilo je u velikom broju zastupnika koji su se izjašnjavali da su katolici. Bilo ih je kako na „desnici“, tako poneki i na „ljevici“. No, kako ta umjetna podjela kod nas ne znači ništa, tako su i ti kršćani sve ove godine bili, čast iznimkama, samo kršćani na papiru bez pravog kršćanskog doprinosa, zapravo – niš’ koristi. Uostalom, u Sabor niti nisu došli radi idela, da promjene stvari, da narodu bude bolje… Došli su po jedinstvenom partijskom ključu bliskosti sa stranačkom vrhuškom, da njima i njihovima bude bolje. Mandat su preživjeli tako da su šefovima odrađivali različite stvari izvan Sabora a u Saboru nekritički podižući ruku za sve što se našlo na jelovniku. Pa se tako „pojeo“ Zakon o diskriminaciji, sa samo jednim suzdržanim za(s)tupničkim glasom iz redova vladajućih i jednim glasom protiv njihovih koalicijskih partnera a što je u konačnici postao temelj za progon kršćanskih i moralnih vrjednota u RH po uzoru na druge zemlje članice EU.
Ubrzo je uslijedio test na vjeroučiteljici Jeleni Mudrovčić. Oni koji su to pokrenuli znali su da treniraju strogoću na pogrešnoj osobi. Znali su to ali se od nekuda moralo krenuti da se vidi koliko se daleko može ići. A išlo se najdalje moguće – protiv jedne osobe, njezina ugleda, braka i u konačnici zdravlja jer je valjalo lomiti ma gdje bilo samo da se negdje slomi. Slomili su je na njezinom susprugu koji je od svega toga doživio moždani udar. Cilj postignut, koga sad više briga što je optužnica vrlo brzo odbačena. Velika vijest za poštenu Hrvatsku a kako je sićušna vijestica u medijima bila! Koga briga? One koji su za istinu i pravdu ne treba brigati već veseliti ali o tom glasnijeg glasa čuti nije. Tako valjda treba biti jer dobra vijest je loša vijest, mogla bi obeshrabriti kontraše. Da ne duljim, činjenica da je takav zakon prošao praktično bez ozbiljnije rasprave vrijeđa zdrav razum. Izglasovali ga – „kršćani“?!
„Pojeo“ se tako u jednom jedinom tjednu Zakon o produljenju radnog vijeka smrtnicima i drugi, koji za isti broj godina smanjuje isto to za(s)tupnicima. Da ih pitate o tjednu kad su sebi podigli plaće, zasigurno bi se sjetili ali da ih pitate koliko dugo Veljko Marić trune u bre državi i kako ga misle izvući, morali bi uzeti Kit – kat da predahnu i pokušaju se prisjetiti o kome je riječ. Da ne govorim o vrućem krumpuru kojega nitko već dvadeset godina ne vadi iz vatre – abortusu, rak rani, prokletstvu našega naroda. Ma kakvo pošivanje života, kakva demografska politika, o tome protekle četiri godine nije bilo govora. Ništa čudno kad smo do nedavno imali ministricu Ministarstva obitelji rastavljenicu s dva evidentirana braka iza sebe. Iz redova dosadašnje opozicije za ovu funciju je u pripremi neudata ženska osoba s izrazitim nerazumijevanjem pojma obitelji i svijesti da je čovjek – čovjek od trenutka začeća i da ga od tada treba štititi! I jedna i druga se deklariraju kao katolkinje?!
Mogao bih tako u nedogled a svemu bi zaključak bio isti: U Hrvatkom Saboru nema kršćana! Nema osoba koje imaju odnos s Bogom, kojima je Dekalog temeljni zakon, koje se zalažu za pravdu i mir, za opće dobro! Predugo su pošteni i moralni ljudi gledali što se to događa, naivno prizivajući promjene bez njihova sudjelovanaja. Neki od njih napokon shvativši da to nije moguće bez njih pokrenuli su se, organizirali i ubrzano rade na pripremama za izlazak na parlamentarne izbore. Vjerujem već pogađate o komu/čemu je riječ. Sveta voda daje blagotvoran ali kratkotrajan učinak, kršćani koji u svom dnevnom, tjednom i mjesečnom ritmu imaju molitvu i post, proučavanje Božje riječi, zajedništvo i vrjednote u srcu – dugoročan. Takvi ljudi u Hrvatskoj postoje, Bog ih podiže, okuplja ih i vodi. To je radosna vijest i jedina stvarna nada za Hrvatsku, mnogo jača stvar(nost) od svih mogućih, uglavnom jalovih, gospodarskih programa, ulazaka ili ne ulazaka u EU i druge plitičko/ekonomsko/vojne institucije.
Sve ovo o čemu pričam događalo se donekle u tajnosti, baš kao što žena mjesecima nosi novi život a da za to malo tko zna. Sada bi se već moglo puno više toga javno reći ali mediji o tome šute. Zašto govoriti o nečemu što može sadašnjim igračima pomrsiti račune? Po onoj staroj, ako želiš nekoga uništiti ili ga pljuj ili ga ignoriraj. Sada se ignorira, to je dio strategije, dobro, možda je izostanak u medijima i jednim dijelom radi još uvijek nedovoljno razrađenog PR-a, ali unatoč nespretnostima i dječjim bolestima ova priča živi i raste. Tajnovit? Malo da, ali samo ovaj puta. Baš mi je to cool, kao i jučer na jednoj tribini na kojoj je bilo dosta smijeha, koju sam vodio s kolegom iz stranke. Nakon dvosatnog druženja ljudima smo rekli: Da nas mučite, nećemo vam reći kojoj stranci pripadamo. I nismo, samo smo načelno ali vrlo jasno i argumentirano govorili o tome što se može dogoditi s Hrvatskom ako se kršćani ne uključe u politiku. Pametnome dosta. Ali jeste li primijetili, u Hrvastkoj još ima smijeha! Sinoć ga je bilo, hoće li ga biti i nakon 04. 12.? (Dražen Bušić)
Post je objavljen 31.10.2011. u 01:31 sati.