Mjesec nad uzburkanim morem,
ne ostavlja trag,
samo jecaj što ga vjetar nosi,
čuje se kroz mrak.
Otvaram oči i tražim tu dušu,
što je mori jad,
Nigdje nikog samo vjetar me baca,
u ljusci od sna.
Uokolo valovi se divlje skaču i pjene,
krijesnice se vidi sjaj.
U zraku svugdje slane kapljice se iskre,
ne vidim im kraj.
Tišina je ponovno leluja posvuda u zraku,
more kosu kvasi.
Nemoćan sam plutam u tom beskraju,
nošen prolaznošću.
Treba mi samo moj san da me probudi,
i spusti na obalu.
Željan sam mekanih pješčanih plaža,
i otisaka što valovi brišu.
Tražim otok na ovom beskraju valova,
i sunce iz visina.
Odahnuti moram od svih mojih jauka,
kad me stisne zima.
Post je objavljen 30.10.2011. u 21:19 sati.