---------------------------------------------------------------------------------------------------
Sestra, balon i struja
Ovo su dani kad se više nego inače sjećamo najmilijih koji počivaju u hladnoći vječnog počivališta i toplini naših srca.
U tim sjećanjima meni prvo dođu oni lijepi i ugodni trenutci koji su izvezeni radošću i humorom pa me vrate u te dane siromaštva koji su bili ispunjeni veselošću, dane što su mi ranu mladost učinili sretnom.
Iz tog doba evo jedne pričice za koju sam se dvoumio da li je pokazati? A onda rekoh sebi, ta svi smo samo ljudi, ni Oni se ne bi ljutili na ovo što pričam.
Jeli nam sestra dovela sestru?
Ma nije naravno ali smo ipak zahvalni starijoj sestri jer smo bili uvjereni da je ona zaslužna za rođenje mlađe sestre.
Koncem pedesetih godina već se moglo nabaviti prezervativa i ako su bili jako skupi u odnosu na današnje, i bili su bez one vrećice na vrhu, nešto kao izduženi balon.
Bili su i prilično debeli, ipak je tehnologija učinila svoje i dovela debljinu stjenke skoro u ništa.
Ujutro je tata otišo na posao a mater u polje dok ne upeče zvizdan a onda bi se vratila spremiti ručak. Starija sestra je imala devet godina a onda ja godinuipo mlađi i brat tri iza mene.
Sestra je bila 'gazda' i morali smo je slušati dok se ne posvađamo a kad bi izbio rat onda smo svi bili generali.
To jutro kad smo se digli okolo devet (još su bile školske ferije) ona je morala spremiti postelje i mi joj pomoći.
Dok je mela pod ispod kreveta je našla 'balon'. Uuu kakva radost kod svih troje.
Unutra je bilo neke sline pa ga je ona oprala i onda napuhala i zavezala.
Ko sretniji od nas. Igrali smo se s njim pa nismo bili ni gladni ni žedni. Čuvali smo ga da ne pukne jer onda imati balon to je bilo svjetsko čudo.
Našoj radosti nije bilo kraja sve dok se mater nije pojavila vodeći tovara za povodac.
Kad se približila izbečila je oči kao da je vraga vidjela. Odma je sestra bila na meti.
- Okle ti ovo?- Podviknula je i uzela balon a mi smo se skamenili u mjestu.
Naravno da je rekla istinu: 'nisam ga ukrala nego sam ga našla ispod postelje. Bio je šporak pa sam ga oprala i napuhala'! Pofalila se starija.
Onda je mater pobjesnila i bila bi ubila boga u njoj da nakon prvih udaraca nije pobjegla.
Piči sestra a ja za njom, vatam zraka da je stignem a ona vata maglu. Mater trči za nama i viče da stanemo. No kad je vidjela da nas ne može uvatit odustala je.
Navečer je prebila kao mačku da jadnica nije imala pojma zašto.
Od onda više nismo nalazili balone pod posteljom i ako bi svako jutro povirili.
Početkom drugog polugodište materi se poznavao balon u trbuhu i tako smo sredinom ljeta dobili sestru.
Bio je to poseban dan 28. 07. 1958g. Mi djeca smo čekali na terasu ispred kuće dok je Mati unutra rađala uz pomoć seoske babice i još jedne žene, a mi smo vikali kad će više bit gotovo jer smo gladni.
Istovremeno električar se uspeo na konzolu i spajao žice, tako smo tog dana dobili sestru i struju. Bio bi štos da smo joj dali ime Strujka.
Ona je bila naša živa igračka i dan danas je ostao taj osjećaj spram nje kao prema biću kojem smo se posebno radovali.
Tada je Ćaća imao 33 g. a to se smatralo već čovjekom u godinama da bi stvarao djecu pa bi ga njegovi drugari znali zezati.
Na pitanje: 'što je reć da si pošo pravit djecu u tim godinama' on je ozbiljno odgovorio a zapravo se sve u njemu smijalo jer je bio veseljak po prirodi.
- Ma lani je bila na operaciji slijepog crijeva pa smo išli probat može li zanijet!
Post je objavljen 30.10.2011. u 12:56 sati.