Kad je završilo radno vrijeme, došao je sivi rudarski brod.
Utovario rudaču, zarobljenike i odveo ih u gusarsku tajnu bazu.
Baza je bila smještena na jednoj maloj zelenoj planeti.
Na toj planeti su živjeli mali primitivni uređenici.
Planeta je bila daleki prirodni rezervat.
Na rubu neobičnih asteroidnih pojasa.
Nitko nije, osim gusara, znao za tu bazu.
Urođenici nisu znali za gusare, jer su oni letjeli po noći.
U tihoj noći brod je sletio, posve polako u maglenom plaštu, na veliki proplanak pored duboke guste puste šume.
Na rubu šume u noći zabijelile su se breze kao djevojke za udaju, sjajnih vlažnih listova , kao da zovu.
Otvorila su se ogromna vrata , širine 300 metara, od podzemnog hangara, i brod je nečujno kliznuo u utrobu planine.
Baza je bila smještena pod zemljom , u grotlu davno ugašenog vulkana, u jednoj planini, blizu grada urođenika.
Kad bi naišao neki rijetki policijski patrolni brod Svemirske federacije, njegovi senzori bi registrirali grad od urođenika,
koji bi pokrio zračenja iz tajne gusarske podzemne baze.
Iz velikog brodskog hangara , usred ugašenog vulkana, prerađenog u podzemnu bazu, odveli su Popija, Johnnya i Charlija
kroz mračne podzemne tunele u ćelije. Zapuhnuo ih je miris vlage.
Prolazili su sivi teški dani, radilo se naporno.
Johnny je molio Boga da mu pomogne.
Charlie je pisao pjesme u svoju malu žutu tekicu.
Popi je po noći trzao ručicama, stenjao i tiho plakao.
Post je objavljen 30.10.2011. u 10:52 sati.