photo by rU
Šeherezadina papučica (16), kratka priča
Jedva se suzdržala da naglas ne uzvikne: Pa ja sam Rose iz moje priče!
U tom se trenutku sjetila svega - leta do Istambula, hotela, gradskih ulica, izloga staretinarnice, lica starog trgovca dok joj pripovijeda priču ...
Bočicu je platila više no što je namjeravala.
No, ako u cijenu uračunam i zanimljivu pripovijetku koji mi je starac ispričao i čaj koji mi je skuhao, nisam loše prošla ... pomislila je.
Sjetila se svega, no još uvijek se nije mogla sjetiti kako je dospjela k svome
Tamničaru. Između trenutka u kojem je s kupljenom bočicom izašla iz staretinarnice i trenutka u kojem se probudila ležeći na ćilimu i dalje je zjapila praznina zaborava.
No, što je s nastavkom priče?
Tvrdila si kako se priči kraj još i ne nazire, a sad si odjednom zašutjela ... reče njezin Tamničar.
Osušilo mi se grlo ... odgovori ona.
A moja šalica za čaj je prazna ...
Popijmo onda nešto zajedno, prije no što nastaviš pripovijedati ... nasmija se On. Ali, ovoga puta neću te ponuditi čajem nego nečim jačim ...
Pa zar šerijatski zakoni muslimanima ne zabranjuju alkohol? upita Rose.
Sve što zanosi pamet je hamr*, tako glasi hadis imama Muslima ...nasmija se On. No, tvoja me ljepota opija više od hamra, a ja se ipak neću odreći ni ni hamra ni tebe ...
Tvoje je obećanje znači bilo obmana ... uzviknu Rose i proli vino iz čaše koju je donio eunuh.
....
* hamr - vino
(nastavak slijedi)
Post je objavljen 29.10.2011. u 18:31 sati.