Marketing
moja ključna kost postala je veća. opipljivija. rekla je da me nije briga. ali nije tako. nestat ću zadovoljan.
ali, to nije dovoljno.
Volim sjediti na šljunčanoj plaži i gledati. Dalje. Prema
izmaglici vječnosti. Neprekidna borba točkica i svjetlucavih
kukaca na mojim zjenicama. Treptajima sam pokušao odagnati
zle nametnike.
Sjedim, ovdje, u ovom gradu, na ovoj prokletoj plaži i razmišljam
o kostima. Budim se s tom mišlju. Prati me kroz život i ne da mi
zaspati. Eto objašnjenja za ove dvije crne rupe koje zovem očima.
A ljudi! Ljudi! Predivni ljudi!
Slomljeni, odbačeni, zakrpani, mirišljavi udovi pod mojim prstima,
U mojoj glavi. U crno-crvenim rupama. Mogao bih ponovno početi,
no još je prerano. Znat ću kada me zabljesnu svojom blistavom, bijelom
svjetlošću. Glatke i bijele. Toliko dražesne da bih jednostavno mogao
umrijeti od te puste čarobnosti. Od sreće koju osjećam dok nemoćno
grcam u suzama, poput djeteta.
Još samo malo. Ne smijem posustati. Čekaju me. Volim ih doticati.
Ah, te proklete, predivne, izdajničke kosti!
Kendal o ''Predivnim kostima''
čemu?
you'd look nice in a grave. 
Post je objavljen 29.10.2011. u 15:47 sati.