Da med cvetjem ni pravice, to već znamo, ali da se stvar preselila i među tikve, to je manje poznat fenomen.
Čim se približi kraj listopada, počinje tikvolov. Ne pada mi na pamet saditi ih s nečastivim, ali kad zbog obične buće zaprijete gromom i paklom, meni se vidi da u nečijoj tikvi nisu sve koštice na mjestu.
Što je jedna obična vrtna buća prema svim ostalim vrstama koje rastu u našoj bašti? I dobro su rodile pa imamo mnogo skladišta. Od Markova trga do Remetinca. To je nama naša berba dala. Zbog toga se ipak pokazalo da vrijedi ono: Ide vrijeme, dođe rok, eto vraga – skok na skok! A da vrag uvijek dođe po svoje, u to smo se već uvjerili.
Najbolji posao napravi kad drugi rade za njega. Ima svoje spin-doktore. Oni od buće naprave đavola, a pravog Belzebuba predstave kao Pepeljugu. Šteta je samo što ipak odavno znamo da ne živimo u bajci.
Svjesni smo kakvim smo tikvama okruženi. Praznim. Zato mislim da nam treba jedan pravi Džek Tikvosjek. Da odstrani sve nevaljale, prazne i trule tikve. Baš je šteta što su se toliko rasadile, ali nema pravog vrta dok se ne iskorijene štetnici. Mislim da su one vrtne, jestive i korisne tikve sasvim nepravedno zapostavljene. Nepravda je učinjena onog trenutka kad su takve tikve proglašene najvećim zlom koje nam prijeti.
A prazne su tikve one koje ne vide da vrag živi na drugoj adresi. Odavno se on preselio u svoje dvore i nesmetano stoluje jer je postigao najveći uspjeh uvjerivši mnoge - da ne postoji.
Post je objavljen 29.10.2011. u 11:59 sati.