Marketing
Bučofobija
Svjedoci smo zadnjih godina oko blagdana Svih Svetih polemike u dijelu društva glede modernog običaja proslave tzv. Noći Vještica 31. listopada. Kako, istina, lani ni predlani nisam bio doma u ovo doba godine već zaboravih sasvim na ovu temu i ne znam što je sve u međuvremenu rečeno i kakvi su možebiti sudbonosni zaključci doneseni.
Nije to tema samo kod nas gdje se običaj pojavio unatrag tek možda zadnjih deset godina, nego i u zemljama gdje ima dužu tradiciju. Pogledati ovaj link.
Bojim se da bi klima konflikta i netrpeljivosti mogla rezultirati globalno bučofobijom jer najslabiji uvijek nastrada pod nogama velikih igrača. Veliki se već na kraju nekako dogovore među sobom, a netko pak mora biti žrtvovan… Bućama se ni u jednom scenariju ne piše dobro!
Ilustracija: osvetnička Buća Predator poručuje: Ove godine rezbarim ja!
Dok sam bio mali buća je bilo u izobilju. Neke su bile veće od kotača na autu i uvijek sam se osjećao vrlo ponosno kad bi takvu orijašku buću uspio podići iznad glave. Bućama se većinom hranilo svinje. Da smo npr. mi djeca htjeli izrezati buću za svoje potrebe mogu zamisliti kako bismo bili optuženi za štetočinstvo, sabotažu koja će neminovno prouzročiti gladovanje prasadi, a posljedično i samih ljudi! Makar bila u pitanju i najmanja od sto sakupljenih buća. Stari ljudi na selu uvijek su sa svime racionalno gospodarili i pazili da se ništa ne upropaštava bezveze. Nasreću, u vrijeme radnje koju opisujem, sredinom devedesetih godina prošlog vijeka, mi kao obijesna dječurlija sa sela nismo imali pojma koji vrag je to Halloween. Televiziju nismo toliko gledali jer smo se igrali vani, interneta niti kompjutera nije bilo.
I ne mogu dovoljno naglasiti koliko je to sretna okolnost bila, preklopne noževe smo ionako uvijek imali u džepovima, da smo samo znali- buće bi bile tako isječene da bi se generacijama kasnije među bućama pričalo o velikom masakru. Bilo bi sigurno posljedičnih svađi, prijetnji, batina, plača ali bućama svejedno ne bi bilo spasa. Sjećam se dobro našeg mentaliteta :-D
31. listopad nikad nije bio ništa posebno, dan prije praznika ko i svaki drugi.
1. studeni je jedino bitan jer taj dan se, ko i danas posjećivalo groblja. Iako tehnički Dušni dan je 02.11. po katoličkom kalendaru i tek taj dan pripada pokojnicima koji nisu u toku ovoga života dosegli stupanj svetosti ali dobro, Svi Sveti su u principu taj praznik na koji se ide posjetiti groblje.
Stari ljudi su kazivali da ta gužva na grobljima ne odgovara dušama pokojnika koje traže mir. One se bukvalno razbježe pa je zato i potrebno da zvono u crkvi navečer toga dana dugo zvoni da bi se duše primirile i vratile natrag.
Moja pokojna baka, sjećam se, u te dane je prije spavanja na stolu ostavljala čašu vina i tanjurić s kolačem, najčešće gibanicom, koja se tradicionalno spremala za blagdan Svih Svetih. Zašto? Pa tako je stavljala i njezina baka, a i baka njezine bake. To je simbolična žrtva, prinos hrane za lutajuće duše koje te noći traže svoj put natrag do počivališta. Baka meni nije naravno objasnila tim riječima nego jednostavno: „Denes duše hodiju, morame i njim male ostaviti na stolu“.
Dječju maštu takav misticizam izuzetno je dražio. To tehnički gledano nije bilo u skladu sa nekakvim oficijelnom vjeronaukom kojim su nas dojili u školi devedesetih, ali to nije niti bilo bitno.
Baka je cijeli život išla u crkvu, u vremenu kada su tamo išli samo oni koji su znali zašto idu. Političari, biznismeni, uglednici, bogataši, lica s estrade i slična ekipa u ona vremena komunističkog društvenog poretka imali su očito neka svoja druga okupljališta.
Ipak imam dojam da bi navalne snage katoličkog apologetizma u Hrvata, koje se možda nisu ni rodile u bivšoj državi, a od životnog iskustva imaju možda put „kafić-faks-crkva“ osobu takvih uvjerenja kakvih je bila moja pokojna baka zacijelo nazvale nju-ejdžericom ili tako nešto. To je valjda danas neka popularna kategorizacija za sve koji ne razmišljaju u skladu sa najnovijim pisanjima katoličke štampe.
Meni je sasvim jasno da se pod „tradicionaliste“ danas prodaju pravi jazavci Neue Ordnunga, mlade revolucionarne snage koje žele rušiti istinsku duhovnu narodnu tradiciju predaka i zamijeniti je svojim modernim bezvezarijama koje čitaju u vatikanskim knjigama. Tim knjigama koje im u bunkerima svojih mercedesa od pol milijuna kn dopremaju neki moderni župnici. A sigurno da ima i neka starija garda tih modernih hrvatskih „čuvara vjere“ obraćenih starih komunjara koji su do 1990. na Božić namjerno žderale samo grah i cijepale drva i prezirom gledali na osobe poput moje bake koje su išle na misu.
Takvi su ipak kudikamo veća opasnost od djece koja bundevi izrežu oči, nos i zube. Takvima samo ova poruka- hoćete vidjeti pravi „New Age“, pravo moderno otpadništvo od duhovnog principa, pravi novi poredak koji gazi mudrost tradicije, a iz koristoljublja trubi svoje proizvoljne objave i dekrete? E pa pogledajte onda u zrcalo!
Duhovnosti u niti jednoj svjetskoj tradiciji nema i ne može biti bez prakse i direktnog iskustva, bez poštovanja predaka koji su živjeli u vremenima nama nezamislivih uvjeta. Njihov tok svijesti dolazi kroz povijest i do nas samih i zove nas da odamo poštovanje svojim korijenima, svojim organskim korijenima, svjesnim ljudskim bićima, a ne nekakvim apstraktnim državama, nacijama i sličnim proizvoljnim interpretacijama.- Eto za mene danas kao odraslog to je razumijevanje onoga što je govorila moja baka i to mi itekako ima smisla. Danas mi je jasno da ljudski tok svijesti ili duša ili kako već hoćete to zvati ne može nakon fizičke smrti tijela doslovno navratiti na čaj, nije uopće stvar u tome, ono bitno je osjećaj poštovanja koje se na simboličan način izražava i nuđenjem hrane koja nama živima život znači, to je osjećaj koji su prema svojim precima ljudi imali i u davna vremena prije organiziranih religija.
Pa jasno da je velik dio tradicije preuzet iz onoga što neki nazivaju „poganstvo“. Zar onda više nećemo unositi božićno drvo u kuću jer je to germanski pretkršćanski običaj? Zašto su onda božićne jele u svim crkvama? Zašto je ok Božić koji je smješten na datum Saturnalija, a ne u ranu jesen tj. u doba godine u koji povijeni izvještaju stavljaju rođenje povijesnog Krista?
Kad je to točno zaustavljena povijest i odlučeno da su „poganske“ tradicije preuzete u tim i tim datumima na tim i tim mjestima legitimne, a one kasnijih datuma i iz drugih podneblja predstavljaju herezu? Na kojem točno „koncilu“?
Korijeni pak samog 31.10. su drevni i pripadaju religijskoj kulturi naših predaka, pretpostavljam Kelta koliko sam o tome čitao.
Ljudi božji pa zato baš i jesu vaši kršćanski blagdani Svih Svetih i Dušni dan upravo u to vrijeme!
Izrezbarene buće i Halloween u ovom današnjem pop obliku su naravno glupost, ali nitko niti nije tvrdio drugačije, to je samo jedna od razbibriga potrebnih zaigranom umu čovjeka.
31.10 je s vremenom pao žrtvom zapadnjačke popkulture i konzumerizma, ali nisu li i Božić i Uskrs već odavno na tom putu? U liberalnijim nekršćanskim zemljama Azije udomaćile su se sasvim sekularne „božićne zabave“ baš kao kod nas Noć Vještica. Ne zanima nikoga tu nikakva povijest ni filozofija to je jedino i isključivo prigoda za feštu, ples, alkohol…
Ljudski um je toliko daleko od sebe samoga i svoje prirode da mu svaka izvanjska distrakcija predstavlja oduševljenje i euforiju koja ga neko vrijeme trese, pa popusti i onda opet kreće potraga za sljedećom. Ako uzmemo primjer nogometnih utakmica koje su puno češće u toku godine i sa puno krvavijim posljedicama, distrakcija u vidu Halloweena je savršeno bezazlena.
Okretanjem ljudskog uma jedinoj referentnoj točci svih stvari- samome sebi, esencija takvih sekularnih veselica izjednačava se sa esencijom najsvetijih ceremonija – jedino bitno je aktivan benevolentan stav u korist sebi i svim svjesnim bićima. Znači ako se nešto slavi onda slaviti tako, a u kakvim prigodama, na kakve blagdane, dane ili noći se valja tako posebno osjećati? Koji dan mi najviše trebamo slaviti? Pa svaki dan!
Rezbarite dakle bundeve ako vam je to gušt, ali nemojte ih poslije baciti nego nahranite njima praščiće (koje naravno držite u vidu ljubimaca, da se razumijemo). Tikve mogu biti problem jedino ako ste ih s vragom sadili, ali to je već druga priča… ;-)
Post je objavljen 28.10.2011. u 17:52 sati.