Svatko tko se jednom počne baviti uličnom fotografijom, često u početku ima određen strah od fotografiranja ulice i ljudi na njoj. Uglavnom je to strah od moguće reakcije ljudi na pojavu fotoaparata u njihovoj blizini (a koja ponekad zna biti i više nego neljubazna).
Neki to kompenziraju upotrebom teleobjektiva, kako bi bili sigurni da su na "sigunoj udaljenosti", no za uličnu fotografiju je zapravo bolje koristiti normalne i/ili širokokutne objektive (28, 35 ili 50mm).
Postoji nekoliko načina kako se može snimati na ulici.
** Namještanje kadra - Odabere se kadar i jednostavno čeka da netko u njega "slučajno" ušeta. Prednost ovog načina je da nije toliko stresan kao ostali načini jer daje više vremena za komponiranje kadra i manja je mogućnost greške. Mana je što ponekad treba jako dugo čekati da netko ušeta u kadar, ili pak da se kadar isprazni o suvišnih ljudi (ovisno što se na slici želi dobiti).
** Pucanje "s boka" - Tu se radi o snimanju bez gledanja u tražilo. Prednost je što se može snimati iz vrlo velike blizine i dobiti vrlo efektne kadrove zbog različitih rakursa snimanja, no mana je što ova metoda rezultira dosta velikim brojem promašaja.
** Simuliranje - Pretvaranje da se snima nešto drugo, bilo da se radi o npr. zgradi u pozadini ili nekom objektu ispred/pored objekta snimanja. Ovu metodu je najlakše primjeniti pomoću širokokutnog objektiva!
** Direktan pristup - Ako ništa drugone upali, uvijek se može direktno pitati neku osobu jel može fotka; u većini je slučajeva dovoljno zastati i podignuti fotoaparat i čekati da osoba klimne glavom "da" ili "ne". Mana je to što tada ljudi često ukočeno poziraju i na slici ne djeluju prirodno.
Post je objavljen 05.11.2011. u 00:00 sati.