Prilikom gradnje pogona za proizvodnju parketa oči su, naravno, bile uprte u slične tvornice koje su po
mnogočemu izbile na glas i bile smještene u prekrasnim i skupim zdanjima.Međutim, ovdje je polazište
bilo drugačije. Postići istu proizvodnju, ali uz manja ulaganja. Umjesto klasične gradnje u DIP-u su se
opredjelili za tip čeličnih rešetkastih nosača koji su se jednostavno slagali u potrebnu konstrukciju.
Ova gradnja bila je funkcionalna, a i mnogo jeftinija. Po istom ključu sagrađeno je i skladište parketa.
Kad je proizvodnja napokon krenula, nastao je problem u vezi s plasmanom. Postojeći parketari nisu
novog proizvođača dočekali raširenih ruku. Međutim, kvaliteta se postizala i novi zastupnik "Slovenijales"
uspjeli su s turopoljskim parketom načiniti prvi prodor na strano tržište, posebno u Italiju. Zatim je izvoz
krenuo dalje, u SR Njemačku i Švedsku.
Pogon za proizvodnju parketa donio je još jednu novost. Pilana Turopolje više nije imala zaprašene
krovove. To se moglo zahvaliti originalnom sustavu odsisavanja u sklopu kojega je čitav sistem baterija
ciklona za odlaganje kod kotlovnice, zamijenjen samo jednim, ali efikasnim ciklonom. Piljevinu nije više
trebalo odvoziti vagončićima i krovovi su ostali čisti. Uspješan početak otvorio je mogučnost za
eksperimentiranje. Počela su se tražiti nova rješenja, zalaziti u sve pore priioizvodnog procesa.
Nije trebalo dugo i uvedena je druga faza rekonstrukcije pilane. Počelo se cjelovito rješavati problem
zastarjelog transporta: danas su svi transportni putevi asfaltirani, a viljuškari i drugi strojevi potpuno su
zamijenili fizički rad.
Modernizacija još nije potpuno prešla prag kolektiva, oduševljene novim pogonima i strojevima nije se još
stišalo, a na vrata su zakucale nove neočekivane teškoće. Nastala je svojevrsna borba za sirovinu,
odnosno trupce, a naličje te borbe bilo je pitanje likvidnosti o kojoj je visjela daljnja sudbina proizvodnje.
Kako se prisjeća profesor. dr. R. Sabadi, DIP-ovi su u ono vrijeme dugovali šumarstvu velie svote novca
za sirovine. DIP Turopolje, dok nije ulagao, nije ni osjećao takvu vrstu teškoće. Bio je cijenjeniji partner jer
je robu najčešće plačao unaprijed! Sada je borba za trupce zaoštrena, a ovisnost DIP-a od dobavljača
postala je veća. Lokalistička gledanja, pa i pritisci druge vrste usmjerili su puteve sirovine u potpuno
drugim pravcima.
Ipak, ni u teškim, ali plodnim vremenima, nije se zaboravljalo da je čovjek osnovni pokretač proizvodnje.
Uprava i samoupreavni organi počeli su veliku pažnju obraćati i radničkom standardu i stambenoj gradnji
za radnike. Sagrađene su gospodarske zgrade, osmišljen projekt novog naselja Turopolje , čija su
osnova bili dvojni obiteljski objekti s okučnicom, vrtom i komunalnom opremom. Upravo ono što je
odgovaralo želji i navikama većine zaposlenih. Prva od četrdeset zamišljenih objekata sagrađena su u
razdoblju do 1964. godine.
(Original pisan 1981 godine u povodu 70 godina uspješnog rada Drvne industrije Turopolje)
(Fotografije su sakupljene iz različitih izvora: mještani, knjige, osobna arhiva...)