Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/obrisimojeduse

Marketing



Postoji oholost dobrote koja se doima kao zloća...


Image and video hosting by TinyPic



Ohol je onaj koji je tašt, koji traži časti, koji hlepi za veličinom, koji je ljubomoran na druge, drzak - licemjer koji čini sve da bude viđen...

Vrhunac oholosti je umišljati si da si Bog...

Oholost ne podnosi dobronamjerne prijekore...odvratna joj je poniznost... tjera nas da drsko griješimo, da se smijemo i ismijavamo prenositelje Božjih obećanja...zatvaramo se milosti i vjeri i ostajemo slijepi vlastitom krivnjom...

Svemu što je vječno, sveto, svim velikim djelima, temelj je duboka poniznost...krepost jača osobnost, zato je ponizna osoba u stanju podnijeti i poniženje i prezir...

Poniznost je istinska svijest o sebi...sveta Terezija je rekla "Poniznost je istina"

To stanje istinske ili realne svijesti o samome sebi ne stječe se preko noći nego je to dugotrajan put samopromatranja, samoupoznavanja kroz različite kušnje, iz trenutka u trenutak...i stara "poganska" grčko-rimska mudrost kaže "Upoznaj samoga sebe"...

Poniznost, kao istinska svijest o sebi, izgrađuje osobnost i snaži na duhovnom putu...zato je vrlo važno biti svjestan samoga sebe i svojih sposobnosti...takva svijest jača samopouzdanje, ali ako se ograniči na samodopadno promatranje samoga sebe, svojih sposobnosti i talenata, vrlo lako postaje oholost ukoliko se promatra "izolirano" od onoga nedobroga u nama, ali i onih s kojima živimo... u samopromatranju treba gledati ne samo ono što jesmo nego i ono što nismo...

Vrlo je važno vidjeti one i ono što je po kakvoći bliže Bogu, jer, uistinu, puno toga moramo znati da bismo znali da ništa ne znamo...sve što imamo, darovano nam je...

Samosvijest o sebi, o svojim sposobnostima, darovima i talentima, kakvi god oni skromni bili, potrebna je da bismo služili Bogu i čovjeku...

Oholost je opreka poniznosti i često se hrani plemenitim djelima...

Susrećemo ljude koji su u stanju za nekoga sve učiniti, žrtvovati se, ali se iznutra "hrane" osjećajem samodarja i samožrtvovanja za druge...mnogi se takvim osobama dive i hvale ih...one su u očima tih ljudi velike i puno im znače, a njima to godi jer: Lijepo je nekome biti nešto, još ljepše je nekome biti sve...

Rezultat te ugode je strah, strah da se ne pojavi netko drugi koji je bolji od njih, koji bi im mogao oteti prvo mjesto koje imaju u očima drugih...

Jedna mana rađa drugu manu, jedna bolest uzrokuje drugu bolest, suprotno od kreposti koja rađa drugu krepost i izgrađuje osobnost...

Otac Pio je običavao govoriti da je đavao aktivno stvorenje, zlo, izopačeno po svojoj prirodi, ali je još uvijek pali anđeo koji ima inteligenciju koja je superiornija od ljudske, iako je nastrana...

Mali fratar iz Pietrelcine je naučio od oca Benedetta da ako đavao reži da je to dobar znak...to je bilo nešto što je on ponavljao svojim duhovnim kćerima, govoreći im i razlog: Ako đavao buči, to je znak da je još uvijek izvan nas, a ne unutra...ono što nas mora zastrašiti je njegov mir i slaganje s našom dušom...

Otac uči svakoga da odbije, odmah i energično, prijedloge velikog čarobnjaka opačina, jer je to dio tajne filozofije sotone...zli sofist zna dosta o tome, ali duše Božje, govori otac Pio, znaju bolje od njega...oni znaju dobro, nastavlja otac Pio, da iako opaki može izvesti trikove i zla svake vrste, moć princa ovog svijeta ne može napredovati uvijek i svugdje kako bi želio...

Kušnje, kaže Otac, su vatra koja čisti...oni su udarci čekića i dlijeta kojim božanski Umjetnik priprema kamenje, odabrane duše, koje će tvoriti dio vječnog grada...kušnje nas čiste od prijetvornosti, koje ne izgledaju takve našem ljudskom oku...

Na prvi pogled, izgleda da kušnje prije prljaju dušu, nego što je čiste...ali nije tako...kušnje su kao sapun, koji, kada se s njim nasapuna odjeća, izgleda da ju je uprljao, a istina je da će ju očistiti...

Biti kušan, stoga, kaže otac Pio, je očiti znak da je duša dobro prihvaćena od Gospodina, zato kušnje nisu kazne, nego dokaz ljubavi...one su znak božanske naklonosti, one su dokaz duši da je Bog želi testirati i kada vidi da je duša dovoljno jaka, On prekine borbu i isplete krunu slave...




Post je objavljen 28.10.2011. u 08:01 sati.