Prosvjed na Jelačić Platzu u Zagrebu od 15. listopada i "narodni plenumi" koji je uslijedio, te ponovljen tjedan dana ksasnije, izazvali su kontroverze među organizatorima i sudinicima.
Metodu opće skupštine, na kojoj svi sudionici ravnopravno sudjeluju u odluivanju, uspješno već treću godinu primjenjuju studenti Filozofskog fakulteta. Osnov je djelovanja pokreta Occupy Wall Street. Metoda nije nova - ako ste gledali seriju "Gilmorice", sjetite se njihovih sastanaka građana.
Ovo je bio fijasko. To je i trebalo oekivati. Ta je metoda zahtjevna. Potrebno je da među sudionicima postoji visok osjećaj zajedništva, da svi dobro razumiju proces i pridržavaju se procedure. Ne možete samo ad-hoc okupiti ljude i natovariti im toliku odgovornost.
Plenum FF nije (još) o ovom promašaju raspravljao. Njegova Grupa za širenje direktne demokracije nije donijela nikakav zaključak.
Pokazuju se ograničenja "direktnodemokratskog fundamentalizma" koji želi posve odbaciti posredništvo u odlučivanju. To je neizvedivo. Može dovesti (i u povijesti je vodilo) do suprotnih posljedica.
Postojeće institucije predstavničke demokracije rezultat su duge borbe za građanske slobode i opće pravo glasa. Ne smijemo kod njih stati, ali ih ne smijemo ni naprosto odbaciti. Treba kombinirati institute i mehanizme posredne i direktne demokracije.
Takav sustav naziva se participativna i deliberativna demokracija.
U prvom članku Ustava RH piše: »Narod ostvaruje vlast izborom svojih predstavnika i neposrednim odlučivanjem.« To je zasad dovoljno. Postojeći sustav, navike i mentalitet, međutim, potpuno zanemaruju neposredno odlučivanje.
Jedna od ključnih stvari, koje aktivisti moraju imati na umu, jest da participacija ovisi o tome da ljudi žele participirati. Kod nas vlada apatija. Poruke i zahtjevi moraju biti upućeni ne samo tijelima vlasti, nego svakom građaninu.
Treba koristiti postojeće mehanizme demokracije i boriti se za nove.
Nije jednostavno odgovoriti na to što sve podrazumijevamo i koji su problemi participacije i deliberacije u demokraciji. Demokracija je nova stvar. Još je u razvoju. Ne može se dati čudesen recepte na jednom letku.
Mnogo sam o tome razmišljao i čitao posljednjih godina. Participativna demokracija jedna je od četiri stupa mojeg političkog uvjerenja. Potrebna je knjiga. Smagram da ju mogu napisati. Namjeravam se toga prihvatiti. Teorija u akciji.
Post je objavljen 27.10.2011. u 16:07 sati.