Da vam zatreba nečiji telefonski broj, biste li se mogli sjetiti koji je uopće broj službe informacija?
Budući da se danas informacije (a tako i one o telefonskim brojevima i adresama) uglavnom pretražuju putem interneta koji sve pamti i sve zna, malo tko se trudi zapamtiti brojeve raznih servisnih službi ili neke druge telefonske brojeve. Dodamo li tome i mobitele i ostala džepna izdanja suvremene tehnologije, mogu se uočiti još neke zanimljive nuspojave.
Nekad smo napamet znali telefonske brojeve svojih bliskih rođaka, susjeda, prijatelja, a danas se katkad zamislimo i kad nas netko zatraži naš vlastiti broj mobitela. Ček da se sjetim...
Tražeći na internetu (naravno) nešto o pamćenju, usput sam naišla i na sljedeći tekst koji me onda i potaknuo na razmišljanje o tome što i kako danas (ne) pamtimo.
Ako se ljudi dobro zabavljaju, slabije će pamtiti imena ljudi, njihove godine ili brojeve, utvrdili su znanstvenici sa Sveučilišta Missouri. Istražujući utjecaj raspoloženja na pamćenje uočili su da što je raspoloženje bolje, to je pamćenje lošije.
Nakon što su ispitanicima pustili zabavne sadržaje, poput snimki stand up komičara ocjenjivali su njihovo raspoloženje i davali im memorijske testove. Oni koji su se bolje zabavljali, imali su znatno gore rezultate na testovima memorije.
- Po prvi put smo shvatili negativan utjecaj dobre zabave na vještinu mozga da primi nove informacije - izjavila je voditeljica istraživanja, Elizabeh Martin. Ona pretpostavlja da raspoloženje ljudi utječe i na njihovo pamćenje u stvarnim životnim situacijama, primjerice da će djeca lošije učiti ako se razred u učionici zabavlja.
Industrija zabave danas je zaista mnogo učinila da nas uvuče u svoj svijet, da se na svim mogućim uređajima nalaze i kojekakve zabavne aplikacije. U svakodnevici u kojoj se nameće sve više obveza, a vremena postaje sve manje, nije neobično da smo počeli jako selektirati ono što pamtimo i odbacivati ono što nam se čini suvišno za naše moždane vijuge. Pa čak i ono što moramo obaviti zapisujemo, unosimo u podsjetnike na mobitelu upravo zato da ne bismo propustili, odnosno – zaboravili.
Pitam se jesmo li uistinu toliko opterećeni i olakšavamo li i pojednostavljujemo li na taj način svoje svakodnevne poslove i zadatke ili se zapravo naš mozak – ulijenio?
Uslijed svih utjecaja zabavnih sadržaja, kao da je sve postalo suvišno za pamćenje. Čemu pamtiti ako se sve može negdje drugdje pospremiti? U navedenom se tekstu spominje da je čak i učenje slabo ako se doživljava kao puka zabava, a onda se to odražava i na druge životne situacije.
Nekad smo u školama napamet učili pjesme kojih se još i danas sjećamo, znamo tko su njihovi autori; dugoročno smo zapamtili i neke sadržaje iz matematike, fizike, kemije, biologije... Bilo je i tada mnogo toga suvišnog i onog što nam nikad neće trebati. No danas je, čini mi se, i ono što treba biti okosnica našeg znanja i obrazovanja postalo – relativno. Istina, informacija je sve više, sve se brže izmjenjuju, no to ne znači da i dalje ne trebaju postojati određeni temelji. Da se ne treba intelektualno zamarati, nego samo – zabavljati.
Vratimo li se sad na ono pitanje postavljeno na početku, moram reći da sam i sama odustala od pamćenja nekih brojeva. Jednostavno se više i ne trudim. Koliko god su nam danas mnoge informacije dostupnije, toliko su neke od njih i izgubile svoju jednostavnost. Nakon što je više od 30 godina telefonski broj službe za informacije bio 988, u novije je vrijeme promijenjen u nekakav niz jedinica i osmica.
Priznajem, u vremenu u kojem se toliko toga događa i informacije putuju brzinom fotona, ne trudim se pamtiti nešto što je od jednostavnog troznameknastog broja postalo suvišan peteroznamenkasti podatak (11888). Mislim da ću moždane vijuge ipak vježbati na neki drugi način.