RATKO DIMOVSKI
14.08. 1942. – 25. 10.2011.
Kada vas napusti prijatelj, pjesnik s kojim ste do jučer surađivali i djelili književni svijet. Onda se u grudima nakupi tuga i bol za dragim prijateljem. Teško je zaboraviti vedri duh našega Ratka, koji je svojim uglađenim humorom budio životni optimizam. Humor mu je bio urođeni i najbolji lijek u najtežim životnim fazama.
Bilo mi je čast poznavati Ratka, pjesnika, romanopisca, puplicistu, književnika koji je svoja književna djelovanja utkao u svoj život. Ratko je živio za umjetnost. Književnost je bila dio njegova puta, sva djela koje je ostavio iza sebe; svoje pjesme, romane, priče...prestavljaju mala životna remek dijela ...
Ratkova vrlina je bila dobrota, on je spajao različitosti, kulture naroda, djelovao je humanitarno, bio je dobar duh. Svoju Makedoniju, rodnu Bitolu nosio je u srcu, ali Pula mu je bila dom, mirno i sigurno utočište.
Predsjednik Hrvatskog književnog društva, Valerio Orlić u ime društva danas se 28.10. 2011. u 14:00 sati na pulskom groblju oprostio uz recital s našim dragim prijateljem i članom Ratkom Dimovskim.
Počivaj u miri Božjem
dragi naš prijatelju, pjesniče Ratko
Ratko Dimovski
NAUČI ME VOLJETI
Dugo smo skupa
u košmaru strasti,
prepletom života
labirint se stvara.
Neki bliski pogled,
nam je nedostupan,
kad se iz svog kuta,
drugoga promatra.
Nauči me voljeti!
Prolazi nam vrijeme.
Neki novi oblici,
često nas uzbude.
Samoća nam ne leži,
sačuvajmo intimu
i ugodu svog svijeta
uz ostale ljude!
Kad otvoriš garažu,
bljesak starog laka,
krom nekad ulašten,
patina pokriva.
Ipak sam oldtimer,
što poglede privlači,
tako u životu ,
po nekad nam biva :
Nauči me voljeti,
sad kako me vidiš!
Godine su prošle,
tek trag od mladosti.
Post je objavljen 27.10.2011. u 09:03 sati.