Kako je šalabahter – „penzioneri, i to je život“, uglavnom iscrpljena tema tijekom prethodne noći i dana na odlasku, da privedem kraju i prepisivanje s ovog „literarnog šalabahtera“;
žao mi je ponovno ne podijeliti s Vama "pero" jednog od mojih omiljenih književnika, s kojim se pet godina družim, lakše živim i ljepše sanjam.
Laka Vam noć!
„...Zamišljam da sam Francois Champollion.* Uvečer ustajem iz kreveta kako bih dešifrirao hijeroglife na kamenu iz Rozete.
Šećem se mračnim hodnikom svoga pamćenja te se, ušavši u slijepu ulicu, susrećem sa zaboravljenim sjećanjima.
Zamišljam da sam Murat IV. Jedne sam se večeri prerušio kako bih nadgledao zabranu točenja alkohola. Vjerujući da mi nitko neće moći nauditi dok sam prerušen i u pratnji svojih prerušenih tjelohranitelja, s ljubavlju se dajem na promatranje života svojih robova u džamijama, u još uvijek otvorenim prodavaonicama i leprozijima u skrivenim prolazima.
Kasnije, u ponoć, postajem šegrt. Idući od vrata do vrata, pripremam ljude za posljednji ustanak janjičara u devetnaestome stoljeću. Trgovcu šapućem prvi i zadnji slog lozinke.
Ili postajem učenik medrese i glasnik. Budim usnule članove zabranjenog derviškog reda iz tišine i sna koji traju godinama.
Dragi čitatelju, ako još uvijek ne mogu spavati, postajem nesretni bard. Tražim lice svoje izgubljene drage slijedeći tragove sjećanja. Otvaram sva vrata u gradu. Tražim tragove svoje prošlosti i svoje drage u svakoj sobi u kojoj se puši opijum, u svakom društvu pripovjedača priča i u svakoj kući iz koje se ori pjesma. Naposljetku, ako se tijekom ovoga dugog putovanja moje pamćenje, moć imaginacije i sanjarenja još uvijek nisu iscrpili i predali, ulazim u prvi poznati prostor. Taj se prostor pojavio preda mnom u jednome od mojih sjećanja na onu sretnu neizvjesnost između sna i jave, kuću dalekog prijatelja ili prazan konak bliskog rođaka. Ulazim u posljednju sobu. Nju sam pronašao neprestano otvarajući sva vrata kao da pretražujem zaboravljene kutke svog pamćenja.
Gasim svijeću.
Ulazim u krevet i spavam među dalekim, nepoznatim i čudnim predmetima.“
ORHAN PAMUK, Crna knjiga
* Jean-François Champollion ( 1790. – 1832. ) was a French classical scholar, philologist and orientalist, decipherer of the Egyptian hieroglyphs.
Post je objavljen 26.10.2011. u 23:04 sati.