Kako ću Ti doći hladna srca
prepunog leda koji gasi iskre
kako će mi lice suncem sjati
kad svjetlosti nemam u očima
Od ljubavi sam rođena
a kao da je više ne poznajem
za strancem pružam ruke
dok sam blizine gladna
Daleko sam od Tebe
i Tvog osmijeha sigurnosti
po kojem znam da su prohodni
putevi kojima hodim
Ni prvi tren našeg susreta
nije odsijavao mojom ljubavlju
već Tvojom ostavljajući želju
postati čitava ona
Da bi životvorno disala
mora kolati poput krvi u žilama
i hraniti dijelove prazne
puniti praznine sobom
Poljupcem me mijenjaš
iz dana u dan
po njemu postajem
sve više ja
Tvoj odraz u zjenicama
napokon odnosi daljine
premještajući planine mora nebo
na prostore koji postaju domom
Obraz me Tvoj nježnošću grli
umiruje strahom rastrzani dio
dok sjeme izrasta
u plod života
Ljiljana Katić, 28.12.2000.
Post je objavljen 26.10.2011. u 09:08 sati.