Neću tvoj osmijeh. Što će mi.
Zar misliš da je lijep.
Hoću svoj osmijeh.
Ne da bih se zadnja smijala,
nego da bih se uopće smijala.
Želim održati obećanje...
Davno sam se zarekla da neću prodavati lutkice po londonima.
Danas se ne mogu zareći da neću tražiti flaše po kontejnerima.
Hoću natrag svoje pravo lice.
Za uzvrat ti dajem, od srca, višak svojih bora, i nesanice:
I.
Struja 300.00
Tv pretplata 80.00
Telefon 250.00
Pogrebno 60.00
Plin cca 300.00
Voda
Smeće
Sl.vode 280.00
Dopunsko 210.00
Stan-rata 300.00
______________
1 780.00 kn
"Lind grad"(zaboravila)
Održavanje zgrade
250.00
____________________________
2 030.00kn
II.
30 x 1/2 kruha ; ( 30 x 4.40kn) 134.00
31 x 2 jogurta ; (30 x 2.40) 68.00
15 x 1l mlijeka; (15 x 6.00) 90.00
20 x 30dkg mesa; (20 x 20.00) 400.00
10 x 1/2kg ribe; (10 x 25.00) 250.00
1kg sira 60.00
1kg prešane šunke 80.00
10 paketa hrenovki po 4kom 150.00
5kg banana 40.00
5kg jabuka 50.00
5paketa grincajga 40.00
Kupus, kelj, tikvice,
Zelena salata, grah, luk,
Krompir, blitva... 200.00
1kg kave 100.00
Začini: paprika, vegeta,
biber, sol... 50.00
Brašno, šećer, tijesto... 35.00
Ulje, ocat.. 25.00
__________________________________
1 772.00 kn
III.
2kg deterdženta za rublje 30.00
1l oplemenjivač 15.00
Sapun 3.00
Kalodont 15.00
Sanitar 15.00
Čarli 8.00
Pjena za tuširanje 12.00
Šampon + regenerator 30.00
1+1 dezodorans 30.00
Toalet papir 12.00
________________________________
170.00 kn
I. + II. + III. = 3 972.00 kn
+ donje rublje = Ode penzija, liječnička.
Nema kremica, piva, cigara, vitamina, parfema, vina, mineralne, voćnih sokova, telefoniranja, mobitela, putovanja, knjiga, kina, kazališta, mora, toplica, izleta, druženja, novina, poklona za rođendan i večere za godišnjicu braka; nema cipelica, ni cipela, a tašnica pogotovo; nema novih mantila i kaputa; vožnje autom; masaže i pedikure, a nema ni vremena... više.
(O bolestima neću.)
Nema ni onog: evo, majka ti kupila;
a, bogami, neće biti ni: vidi što ti baka nosi.
IV.
(Dugujem vam nastavak „nesanice“ iz Pamukove „Crne knjige“. Dugove vraćam, u ratama. Bilo bi mi previše, za... večeras, kompletan „dug“ otipkati.)
2/3. Anuitet
„...Tada učinite isto što i ja: lagano pomaknite ruke i noge i polako se okrenite u postelji. Stavite glavu na drugi kraj jastuka, a obraz u njegov hladni kut. Zatim pomislite na kraljevnu Mariju Paleologinu. Nju su kao mladenku poslali mongolskome vladaru Hulagu – kanu. Iz vašeg grada, Konstantinopola, poslana je u Iran da se uda za njega. Budući da je Hulagu preminuo prije no što je ona stigla onamo, udala se za njegova sina i nasljednika Abaka. Petnaest godina živjela je na mongolskome dvoru u Iranu, a kada joj je muž ubijen, vratila se u ova brda na kojima i vi želite spokojno spavati. Pomislite na njezinu tugu i dane provedene u crkvi smještenoj na obali Zlatnog roga. Crkvu je dala izgraditi nakon što se vratila i zatvorila u nju.
Pomislite na patuljke sultanije Handan. Majka sultana Ahmeda I dala je da se na Uskudaru sagradi kuća za patuljke. Željela je tako razveseliti te svoje drage prijatelje. Patuljci su godinama živjeli ondje. Kasnije su ponovno uz sultanijinu pomoć sagradili galiju. Njome su željeli otići na neko rajsko mjesto. Porinuli su je i odselili se iz Istanbula u neku nepoznatu zemlju. Tu zemlju nisu čak ni mogli pronaći na karti. Pomislite na tugu sultanije Handan i sjetu patuljaka u jutro rastanka. Patuljci mašu rupčićima.
Pomislite sada na tugu i sjetu koju osjećate u trenucima kada se rastajete od Istanbula i svega što vam je priraslo srcu.
Dragi čitatelju, ako me i to ne uspava, zamišljam jednoga razdraženog čovjeka. On u gluho doba noći na pustom peronu kolodvora čeka vlak. Vlak nikako ne dolazi. Kada odlučim kamo će taj čovjek otići, postajem on.
Zamišljam i radnike koji kopaju tunel Silivrikapiju, koji je prije sedam stoljeća omogućio Grcima da u vrijeme opsade Istanbula ulaze u grad.
Zatim zamišljam da sam zbunjena osoba koja otkriva da sve ima i svoje drugo značenje. Sanjarim o drugom svijetu, i dok mi postaje jasno to novo značenje, zamišljam kako ću se napiti okružen novim značenjima u tome novom svijetu.
Zamišljam da sam izgubio pamćenje i da sam ostavljen u meni potpuno nepoznatom gradu. Gradske su četvrti potpuno puste. U njima su nekoć živjeli milijuni ljudi. Puste su i avenije, džamije, mostovi, brodovi, sve je potpuno pusto. Hodam tim sablasnim prostorom i u suzama se prisjećam svoga grada i svoje prošlosti. Polako hodam prema svojoj kući i krevetu...“
Laku noć...
Post je objavljen 26.10.2011. u 00:22 sati.