Rano je jutro...uz kavu i svitanje podijelit ću sa vama "noćne" mudrosti koje sam preformulirala u ovaj naslov koji je zapravo trebao glasiti....život je lijep....No to svi znamo...ali ponekad ne razumijemo....pa, eto, špricni i uživaj je moja inačica toga koliko god se činilo nemogućim.....a ja ću se potruditi objasniti kronologiju mojih misli.....
Trebalo mi je jako, jako, jaaaako dugo da tu činjenicu o ljepoti života prihvatim kao istinu, da je shvatim i živim( ili se barem trudim većinu vremena), a rekli bi da imam prosječan život, sa par prosječnih problema, par natprosječnih, a i natprosječnu sreću i ljubav.....sve ovisi o kutu gledanja...međutim kao da je ipak potrebna zrelost koja dolazi sa godinama, da sve legne na svoje mijesto....
Nekako u mladosti i odrastanju kada vlada bezbrižnost mene pritišće neka pretjerana odgovornost, bilo je premalo veselo i razuzdano, a bilo je i nekih zdravstenih problema...u doba zaljubljivanja i cvjetanja ljubavi kao da nisam živjela puninu toga( iako to vrijeme pamtim kao" vrijeme mog života"), no kao da sam tek sada svjesna kako mi je bilo dobro.... kasnije dolaze problemi, dvojbe, pa i bolest, nesreće, čak i smrt bliske osobe....potom malo mira.....ali i spoznaja da sve to nije razlog za tugu i depresiju, sve to dovodi me do otkrića puno dubljih i lijepših nego sam ikada mogla pomisliti da ću prihvatiti...da ću ih biti svjesna....
Da, život je lijep....a ključ te rečenice po meni je u prihvaćanju....samo prihvaćanju...... svega što nam se dešava....svega što smo željeli i što nismo....a veliki dio tog prihvaćanja, je i u razumijevanju i strpljenju....
Trudim se razumijeti sve što mi se dešava, sve ljude i događaje, a svi znamo koliko je to teško, koliko energije treba da bi se shvatili nečiji porivi, razlozi, nečije potrebe....koliko je snage potrebno da se shvati nepravedenost i apsurdnost ponekih situacija i događaja....da, to je borba i odluka...
Tu dolazi strpljenje, kao olakotna okolnost, na način da sve, ali baš sve prolazi i ništa što je sada teško, nepremostivo...neće trajati dovijeka...sve se mijenja( nadamo se na bolje, naravno),sve prolazi, a strpljenje nam pomaže da to izdržimo, izguramo kad je teško, nadamo se boljemu.....jer doći će , prije ili kasnije,....strpljenje je važno kako se ne bi gubili živci i snaga...strpljenje je nada....
I kao nagrada svih saznanja (barem nama malim ljudima, na našem nivou postojanja) je ipak prihvaćanje, jedino ono nam daje poantu i smisao, jedino sa prihvaćanjem živimo taj život koji nam je dan na dar, u punoj snazi i svijesti, u punoj spoznaji o lijepoti i prolaznosti, o veličini i raskošnosti, o sreći....jedino sa prihvaćanjem svih dobrih i loših događaja postojimo....živimo...
Dakle, kako sam samo ja u to gluho doba došla do svega ovog, da vam ispričam, na temelju jednostavne i čudne izave.... šricni i uživaj....kronologija ide ovako:
Još je noć, a moje druge polovice nema, radi po noći i kada se probudim, a shvatim da ga nema, teško da se mogu ponovno opustiti i zaspati dok ne dođe....dakle sačekam ga sa toplim čajem jer je prehlađen i umoran, napokon se ponovno ušuškamo i zgrijemo, kad počinje hrkanje mojih "zvjerki", svake sa svoje strane...a ja budna....jako budna....
Počinjem razmišljati o svemu i svačemu, pretresam neke događaje ( koji se jesu i što je još gore koji se nisu dogodili...), pa tako svratim mislima i na moju blagu opsesiju mirisnim svijetom, parfemima u kojima pronalazim veselje i zanimaciju....i šta počne....neka kalkulacija...koji ću slijedeći nabaviti, koji mi se sviđa, koji ne baš....nađem se kako od svoje razonode radim problem( poznato?)...nađem se kako najjednostavniju moguću stvar kompliciram, kako zaboravljam svrhu tih malih nebitnih stvari koje život znače....a čak i svijetu mojih parfemića nalazi se odgovor na sve moje probleme.....samo se treba sjetiti...i tada mi je napokon sinulo: Daaaj... heeeelooooo, ohladi malo....samo šprisni i uživaj....samo to.....sve drugo je nebitno....a to je jedino što i inače možemo raditi, to je jedino što nam preostaje, što nam je zadaća na ovom svijetu....
Prevedite si to ovako:
....špricni.....znači napravi nešto, poduzmi nešto, reagiraj, pusti da se dogodi to što treba, nakon toga vidjet ćeš da li ti se to sviđa ili ne, odluči se na to pa šta bude, jednostavno budi aktivan, djeluj...dakle u svijetu parfema jednostavno špricni.....a tada....
....uživaj.....znači prihvati to kako mirišiš, kako izgledaš, što se desilo, to kako sada izgleda tvoja stvarnost, uhvati taj moment kada su sva tvoja čula usredotočena na to, opusti se , budi svjestan, samo uživaj u neponovljivom trenutku tvog života, baš taj se neće nikada ponoviti, doći će neki drugi....zato sada uživaj...samo prihvati i budi....samo budi....
Vidite kako je to čudno, kako je sva mudrost svijeta sadržana u malim, naoko nebitnim stvarima, koje uzimamo zdravo za gotovo, koje nam se čine premale da bi bile bitne, a toliko su velike i važne kao i svaka stvar koju propustimo, ne doživimo, ne osvjestimo, velike su kao sve što nismo proživjeli na pravi način, najbolje što smo mogli...Vidite kao je jednostavno, a ipak teško...ponekad nemoguće....ponekad neshvatljivo....Ponekad u špici ružnih događaja, u onoj točki kada se loše stvari dešavaju gotovo je preteško za shvatiti....ali, treba se sjetiti da čim taj nemili događaj bude na silaznoj putanji ponovno treba povratiti vjeru i nadu....ponovno treba samo udahnuti i uživati......a opet, čak i u jednostavnoj svakodnevnij igri misli .....jedva sam uhvatila taj moment....jedva...ali jesam...zato....
.....špricni i uživaj.....život je lijep.
Post je objavljen 25.10.2011. u 07:22 sati.