Marketing
Duh Asiza
Nije ovdje riječ o nekakvom (i)zazivanju ili Casperu, nego o događaju koji je papa bl. Ivan Pavao 2. prije 25. god. ustanovio u Asizu. Riječ je, dakako, o međureligijskom dijalogu i molitvi. Zašto baš u Asizu? Pa to nije teško pogoditi... Svi znamo da je sv. Franjo ljubeći sva bića želio jedinstvo stvorenja. Tako je ljubeći sve, jednom stigao čak i do sultana Malik-al-Kamila i pozivajući ga na mirotvorstvo svjedočio svoju vjeru.
Upravo taj događaj bio je polazište današnjeg susreta u Islamskom centru u Zagrebu. Tjedan kojim se obilježava 25. godišnjica započeo je 21.10. kod sestara klarisa, nastavilo se kroz susrete kod fratara opservanata u Dubravi te židova, a danas smo se okupili kod muslimanske zajednice. Dvorana Islamskoga kulturnog centra bila je većinom ispunjena kršćanima (mahom časne, fratri, Fsr-ovci i članovi Frame 
).
Na početku nam je zbor medrese iliti gimnazije otpjevao 
dvije njihove pjesme i tako nas uveo u poseban ugođaj. U njemu smo nastavili pratiti igrokaz koji su nam izvela dvojica učenika medrese. Odigran je razgovor između sultana i sv. Franje u kojem je glavni naglasak stavljen na mirotvorstvo utemeljeno na stvarnosti da smo svi djeca istog Stvoritelja. Uslijedilo je izlaganje Muftije Ševka ef. Omerbašića o sv. Franji i muslimanima, i to zamislite!, s muslimanskog gledišta. Opisao je kako su se odnosi muslimana i kršćana pogoršavali kroz povijest te kako ih je sv. Franjo pokušao popraviti i obratiti muslimane. Njegov primjer omogućio je franjevcima da kroz naredna stoljeća jedini imaju pristup u Jeruzalem gdje su održavali kršćanstvo, a slično je bilo i u Bosni. Muftija je nazvao Franju svecem i napomenuo da u islamu nema svetaca, ali da promatrajući Franjin život za njega to može reći.
Zbor nam je izveo još jednu pjesmu, a izgladnjeli od njihove izvedbe zatvorili smo oči i prepustili se nosu da nas vodi. To mu nije bilo teško jer su se miomirisi skladno uzdizali i dozivali nas. Kada smo stigli na izvore sreće, malo smo bili zbunjeni čekajući da netko blagoslovi jelo, ali smo to nakraju učinili u sebi 
. Naravno, naše prokušano framaško nepce imalo je priliku kušati sarme, gravče na tavče, bureke, goveđe kobasice, baklave itd. i to sve bez svinjetine (nisam imao pojma da je to moguće 
). Iako smo prvotno namjeravali (is)kušati ćevape, domaćini su nas navedenim zaskočili te nam dali povoda da to obavimo i posjetimo ih i nekom drugom prilikom. 
Ako do sada u nijednom dijelu programa niste sudjelovali imate još tri meč lopte; u utorak i srijedu na Svetom Duhu u Domu sv. Franje te u četvrtak na Kaptolu, također kod manje braće.
Post je objavljen 24.10.2011. u 22:43 sati.