Dolaskom hladnijeg perioda godine, pojavom prvih značajnijih padalina koje prati niska temperatura, preporuča se korištenje zimskih guma. Kako živim gdje je snijeg relativno česta pojava ukoliko je godina normalna, zimske gume su obavezna oprema na autu. Prošle godine sam još imao stare i nisam kontrolirao utore. To je bila greška. Iako su bile stare "samo" tri zimske sezone i išle u četvrtu, "mesa" očito nije bilo dovoljno i početkom prosinca, nakon prvog snijega, završio sam, sva sreća, samo u rubnjaku. Zeznuo sam felgu. Nedavno sam prolazio kroz jedan maloprodajni trgovački lanac i vidio Sava gume na polici. Vidjevši koliko zaista imaju "mesa" nove gume otišao sam do svog auta. Mogao sam samo sjesti i plakati. Sva sreća da sam se onda izvukao i da nisam nikoga pri tome pokupio i napravio najgore.
Odluka je definitivno pala da idem u kupovinu novih zimskih guma za auto. Otišao sam kod tri različita trgovca auto gumama. Dva u mom gradu i jedan u Zagrebu. Niti jedan mi nije mogao prodati gume koje sam ja želio ispod 2.200,00kn. Vidjevši svotu, odvažio sam se na ono što inače ne pomišljam niti u snu. Provjeriti cijene u susjednoj Sloveniji. Došao sam do cijena od kojih ti se zavrti. Ono što su mi naši trgovci nudili, u Sloveniji (neću imenovati vulkanizera, a ako netko treba informaciju, neka se javi na mail) sam dobio za 1.700,00kn, plativo u kunama. I naravno, na to još ide povrat poreza. I sada, u situaciji u kojoj jesam, u kojoj je nemali broj ljudi, kako reći da ne želiš uštedjeti barem 500kn na gumama? Ako ih ne staviš, možeš ubiti nekoga ili sebe. Voziti se očito moraš jer netko jednostavno nema izbora. Opet, imaš želju očuvati radna mjesta svojim sumještanima ili čak i šire. Naravno, situacija je takva da ipak moraš misliti na to što ćeš jesti sljedećih petnaest dana.
Otišao sam ipak u Sloveniju po gume. Nisam išao autoputom jer je idiotarija plaćati vinjetu za tako kratku relaciju i išao sam starom cestom. Goriva sam potrošio zanemarivo malo, vremena isto tako jer sam bio kod vulkanizera jednako kao što bih bio i da sam išao u Zagreb, a vozio sam se 50km/h veći dio puta. Kada sam došao tamo, na parkiralištu je bilo barem trideset automobila sa HR tablicama. Bilo je tu Istrijana, Podravaca, ZG tablica, Zagoraca... Šaroliko društvo. Barem pola vozila su bile jače limuzine. Za pretpostaviti je da su vlasnici boljeg imovinskog stanja. I sada se ja pitam, kako da običan čovjek koji krpa kraj s krajem, kupuje gume kod nas (kao i neke druge proizvode), dok oni koji novca očito imaju više od nas nekih kupuju bez pardona preko granice? Kako mi uvijek idemo prvo misliti na sve drugo osim na sebe, dok oni koji si to mogu priuštiti ne rade? Zbog toga, grižnja savjesti što kupujem gume preko granice je nestala u sekundi.
Ono što bi svakako trebalo napraviti u Hrvatskoj je, usporediti modele kako to Slovenci imaju dobar posao sa gumama jer sam načuo kako i državljani Italije koji žive uz granicu sa Slovenijom kupuju gume baš u Sloveniji. Očito postoji način kako to Slovenci osiguravaju dobre uvjete sa dobavljačima. Ili su naši distributeri gladni kruha preko pogače. Nešto od toga dvoje je u definitivnom nesrazmjeru kod nas i kod naših susjeda. Žele li opstati naši vulkanizeri, nešto će se morati pod hitno promijeniti. Evo, dolazi još jedna zima gdje je gro ljudi svoje zimske gume kupio kod susjeda. I sljedeće četiri godine, od prilike, nema više odlaska po nove.
Post je objavljen 24.10.2011. u 21:01 sati.