Pregled posta

Tony, MOJ novi najbolji prijatelj

Ponekad se u životu nešto dogodi jako brzo, što bi u prijevodu trebalo značiti da je to baš onak kak treba biti, da Svemir ne komplicira kad je sve na svom mjestu.
Eto, prošlo je manje od mjesec dana, a realizirana je posjeta Tonya Samare, samo tak, bez bilo kakvih komplikacija ili...
Sve je sjedalo na svoje mjesto, i datumi, i vrijeme, i mjesto.
Sandra, Petra i ja imale smo hrpu ideja i sve su se realizirale, dobar osjećaj.
Čovjek je stigao sat i pol prije predavanja, cure su se bacile na uređenje prostora, njegova ekipa je izložila njegove stvari, i ostalo je još hrpa vremena za razgovor.
Imam osjećaj da sam ga uspjela pitati svašta, puno se pričalo, mišljenja su se nadograđivala i rečeno je već sve što se znalo, ili slutilo.
Potvrdio mi se osjećaj s Velesajma. Zanimljivo je gledati tako inspirativnog lika, nemamo često mogućnost to primjetiti oko sebe.
On je definitivno posve jednostavan lik, nema tu neke brije (osim one koju i inače fura), ali definitivno u svom svijetu. I to je posve u redu. Meni to izgleda na taj zen koji je prošao(barem onoliko kako mogu zamisliti zen, a iskreno, možda i nije baš da mogu ispravno). Sve što se oko njega dešava je ok, ali ga se ne tiče, on ima svoje zanimacije.
E, a onda ga nešto pitaš i tu se sve promijeni. Fokus se te sekunde maksimalno prebacuje na tebe i on objašnjava, stvarno kužiš da stvarno postojiš i da objašnjava jezikom koji ti razumiješ (gadno pojednostavljuje jer i nije baš da sam na nekom nivou:)
Nevjerovatna promjena, potpuna prisutnost, međusobna komunikacija na najvišoj razini na kojoj može biti. I ako eventualno razmišljaš o rečenom ili ga jednostavno više nemaš što pitati, on se ponovo smješta tamo gdje mu je najudobnije, k sebi. Opet pitanje i on je tu, puf, kao pucketanje prstiju.
Ono što mi je super kod njega još od prije je njegova tvrdnja (naravno i drugi to govore) da u vremenima u kojima živimo više ne možemo, gotovo da nemamo ni prava biti pasivni, pravo i potreba je na aktiviranju, konkretno nešto napraviti. Meni to već dugo zuji po glavi, dođe vrijeme kad definitivno prerastemo filozofiranje i teoretiziranje (ma kako visokoumno ono bilo) i tada počinje djelovanje. U slučaju da ne dođemo na nivo da počnemo djelovati, svo znanje i vrijeme potrošeno na njegovo stjecanje, bačeno je u vjetar.
Pričao mi je da je njegov zadatak prenositi to ljudima, što jednostavnije, jer sve je jednostavno. Uvijek dođe vrijeme za "to do". Znala sam da će na predavanje doći puno ljudi, sljedbenici raznih učenja, pokreta. Zanimalo me da li ga brine kako to sve pomiriti. Objasnio je da je prije bio puno žešći, na predavanju je ponekad bio i grub i ljudi nisu mogli podnositi ono što im govori jer je to od njih zahtjevalo da se promjene, a tu je uvijek najveća panika, najteže se odlučiti promijeniti. Sada je blaži i jednostavniji, većinu svega piše u knjigama i ne opterećuje se, svatko uzima onoliko koliko mu odgovara i to je u redu.
Sve manje radi predavanja u ovakvom obliku, neka je čak i otkazao (nešto u Londonu, mislim) a nama je došao. Zanimljivo. Prebacuje se u Portugal, ima neke nove projekte, dosta će raditi i u Sloveniji, potiče ljude da djeluju, vraćaju se u Prirodu, dolaze sebi, čuju se što govore, budu u kontaktu sa srcem...



Njegov topli kutić za predavanje.



Predavanje u tijeku. Sandra i Petra su na podu, cijela ova priča bez njih ne bi bila ista, pa čak niti moguća. Hvala.



Tony, moj novi najbolji prijatelj :D



Sa svih strana hrpa ljudi.







Vedran Petrak definitivno je dao poseban ugođaj cijeloj priči. Još s Velesajma mi je ostao u sjećanju kao "striček s zdjelama" koji radi izvrsnu zvučnu meditaciju, a i ovaj put to je samo potvrdio. Svaka čast, gotovo da nije bilo čovjeka koji ga nije pohvalio. Dogovarali smo nešto s zvučnim kupkama i stvarno se nadam da će se realizirati, a isto tako i da će uspjeti pokrenuti svoju gong-udrugu. Baš je divno otkriće.







Lijepa slika za kraj (ove tikvice su s našeg imanja, tek da se zna:))



Predavanje je bilo jednostavno. Komentara je bilo puno. Od onih koji su bezuvjetno oduševljeni do onih koji nisu baš fascinirani i koji su očekivali više. Razumijem i jedne i druge. Od Zelanda sam naučila da ljudi stalno traže novo, pa kad nešto pročitaju ili čuju zaključe da to već znaju. Stvar je u tome da sve oko sebe doživimo onako kako si posložimo u glavi. Očekujemo nešto novo, a pitanje je u tome koliko smo radili staro, koliko smo u svoj život doveli jednostavnost. Najsnažnije stvari obično su najjednostavnije, dok god tražimo bum koji nas ostavlja bez teksta, još smo daleko od sebe, a opet, dok nekoga dižemo na pijedestal, možemo se iznenaditi kad ne ispuni naša očekivanja već pokaže svoje slabosti. Kaže da provodimo 80% svog vremena sabotirajući sami sebe lošim mišljenjima o sebi ili drugima, dao je zgodnu meditaciju za otpuštanje i zamjenu takvog obrasca. Dosta za jedno predavanje. Koje ćemo riječi rabiti, svatko od nas za sebe, na nama je.
Gledam danas mog malog mačka. Zadovoljno mi se smjestio u krilo i majstor prede. Ja počela pjevati, on prestao. Valjda je samo jedna vibracija dovoljna. I mislim si, a o čemu brije mačka kad prede, misli li samo "JA" ili "Cijeli svijet u meni", i može li to dvoje uopće biti odvojeno.
Govorio je o radu s djecom. To me zanimalo jer i sami puno imamo radionice pa čovjek pomisli ima li sve to ponekad smisla. Pričao je o maloj djevojčici koja je bila nevjerovatni talent za pjevanje, oni su si mislili, ma divno je to, ali da li je ona premala da razumije što radi. I onda shvatiš da ponekad cijeli svoj život nosiš sjećanje na svoj prvi bicikl, pad ili pročitanu riječ. Životu treba dopustiti da se manifestira u cijelosti, a svatko ponese sa sobom ono što može i što mu treba.
Još bih mogla puno, no i ovo je možda previše. U svakom slučaju, HVALA Tony, drage cure i svi koji su bili na predavanju. Što ćete ponesti sa sobom vaš je problem.
Ja sam skužila da bih napravila "Pokret stare kante" - donesite stare lonce, plastične škafove, kuhače, klince svih mogućih veličina i svirajte. Svirajte sve dok se u jednom trenutku zvuk ne poklopi. I tada je to to. Ja za svoj pokret već imam neke ljude u vidu:D
Divan vam svijet oko vas, a još divniji vi u njemu.


Post je objavljen 24.10.2011. u 18:08 sati.