Marketing
Sveta Cecilija zaštitnica Crkvene glazbe
Cecilijo, svijetlog raja si kras
ko divotna himna, život bje tvoj,
a prebijeli ljiljan iz srca Tvog,
baš za se je htio veliki Bog!"
Danas Crkva slavi blagdan sv. Cecilije, djevice i mučenice zaštitnice crkvene glazbe, te crkvenih glazbenika i pjevača.
Tradicija kaže da je na dan svoga vjenčanja, dok su svirale orgulje, Cecilija u srcu pjevala samo Gospodinu.
Siromašna bi bila naša liturgija da se preko nje ne pjeva. Siromašnija bi bila naša vjenčanja, krštenja, sprovodi, .... da nema crkvenih zborova i crkvenih pjevača.
Lijepo je kad zbor ili pjevači predvode crkveno pjevanje, a sav narod Božji pjeva. Najljepše je kada svi Bogu pjevaju od srca, onda je to OSJEĆAJ neba na zemlji.
Ovdje donosim tekst o različitosti Darova u Crkvi. Među te Darove se može pridodati i Dar "za lijepu glazbu". Potrebno je današnjoj Crkvi dobrih, pobožnih, požrtvovnih i stručnih glazbenika koji će čuvati njen glazbenu baštinu i prenosit je novim generacijama.
Iz Dijaloga svete Katarine Sijenske
(Pogl. 7, fol. 10v-ll: Lat. prijevod Ms T. II, 4, Gradska knjižnica u Sieni. U hrv. prijev. "Split, 1988.L str. 46-47)
O različitosti darova u Crkvi
Duša zaljubljena u moju istinu nikad ne prestaje činiti dobro svima, općenito i posebno, malo ili mnogo.
Kad je čovjek koristio bližnjemu ljubavlju koja ga ujedinjuje sa mnom i po kojoj ljubi također bližnjega, kadje proširio svoj osjećaj na spasenje cijelog svijeta pomažući ga u njegovim potrebama, tada nastoji baciti oko na posebne potrebe bližnjega, kadje već prije osigurao svoje osobno dobro time stoje začeo krepost i tako zadobio život milosti.
Kad je tako pokazao ljubav prema svakoj vrsti razumnih stvorova, misli na one koji su mu blizu prema raznolikim milostima koje sam im dao da mogu poslužiti: komu znanje da savjetuje riječju iskrenom bez ljudskog obzira, komu dobar primjer života, jer je dužnost sviju nas da izgrađujemo bližnjega poštenim i svetim životom.
Ove i mnoge druge kreposti, koje nije moguće opisati, rađaju se iz ljubavi prema bližnjemu. Ja ih poklanjam na tako različite načine da ne dajem sve jednomu. Dajem komu jednu komu drugu, ali ipak tako da nijedna ne može biti bez drugih, jer su sve kreposti povezane između sebe.
Ali ja dajem mnoge koje su kao glava drugima. Npr. jednomu kao glavnu dajem ljubav, drugome pravdu, trećemu poniznost, nekomeživu vjeru, drugima razboritost, umjerenost, strpljivost, a nekomu neumornu jakost.
Tako sam dao mnoge kreposne darove i milosti, duhovne i vremenite, na tako različit način da nisam sve dao jednoj samoj osobi, zato da budete prisiljeni podržavati ljubav među sobom.
Sigurno sam mogao stvoriti ljude opskrbljene onim što je potrebno, bilo za dušu, bilo za tijelo, ali sam htio da jedan ima potrebu od drugoga, da bi svi bili moji službenici u dijeljenju milosti i darova primljenih od moje dobrote. Tako, htio čovjek ili ne htio, ne može se proći, a da i nasilu ne vrši ljubav. Ipak ostaje istina, ako ljubav nije izvršena poradi mene, njezin je čin bez vrhunaravne vrijednosti.
Post je objavljen 22.11.2011. u 14:01 sati.