Sve je počelo od jednog čaja...tu vrstu nije imao...
"nabavit ću sve...sve za tebe..."
"napravit ću ti popis...popis želja"- rekla sam uz smijeh.
Moje želje su u onoj istoj točki na ramenu. Skrivam ih i držim čvrsto.
Na najskrivenijem mjestu što postoji.
Sa sjajem zvijezda, leptirovim plesom i luckastim nemirom.
Pod baldahinom zagrljaja duše...sa svim ljudima koje volim.
One spavaju sa mojim mislima i ne budim ih...samo tako.
Probude se ponekad same...zbog nekih riječi, zvijezda, noći kada obučem mjesečevu haljinu.
One sanjaju i bude se sa jutrima prožetim mirisima limuna...
Bude se sa svim pitanjima o trenutku, o opipljivosti ..o dodiru koji ostaje zapamćen..
..jer je u svojoj najvećoj nestvarnosti...ipak tako divno stvaran.
Moje želje nisu lako opisive...nedostaju poneke riječi.
One su nesinhronizirano usklađene u svojoj rasplesanoj igri.
Vrte se i igraju svoju igru...zanesenu, sjetno snenu i propusno staklenastu.
Krhku i fragilnu. Hrabru i strastveno nježnu.
Moje želje nisu opipljive.
Teško ih je staviti u popis...listu.
Nemoguće ih je svrstati u kategorije...zarobiti u okvire... oblikovati u riječi.
Plešu svoj ples u dimenzijama jačim od opisivih...
Znam njihov melodiozno ispunjavajući zvuk.
Poznate su mi njihove boje...nestvarno blješteće i prozirno savršene.
Osjećam njihov dodir...znam njihov okus...
Ali ne...ne pitaj me za želje.
Znam da ih osjećaš...kada dišem...
Post je objavljen 23.10.2011. u 22:28 sati.