NAJVEĆA IZLOŽBA O EKSPRESIONIZMU U HRVATA
U gornjogradskoj Galeriji Klovićevi dvori u tijeku je izložba Strast i bunt – ekspresionizam u Hrvatskoj. Riječ je o dosad najvećoj i najcjelovitijoj izložbi o razdoblju ekspresionizma u Hrvatskoj. Tristotinjak izložaka pokriva različita umjetnička područja iz tog razdoblja: slikarstvo, odnosno likovnost, književnost, glazbu, ples, film i kazalište. Izložbu je svečano otvorio predsjednik Ivo Josipović 6. rujna, a svi zainteresirani je mogu pogledati sve do 6. studenoga. Vrata galerije otvorena su za posjetitelje od utorka do nedjelje od 11 do 19 sati. Cijene ulaznica iznose 30 kuna za odrasle osobe i 20 kuna za đake, studente i umirovljenike. Stručno vodstvo kroz izložbu je besplatno, čiju je uslugu moguće koristiti samo u poslijepodnevnim satima, točnije između 17 i 19 sati.
Vilko Gecan: Cinik, 1921., ulje na platnu, Moderna galerija, Zagreb
(vrlo značajna slika za hrv. slikarstvo u ranim 20-im 20. st.)
Konceptualni autor izložbe je Zvonko Maković, povijesni kontekst izložbe ocrtao je Tvrtko Jakovina, Jasna Galjer je obradila područje grafičkog dizajna, Lovorka Magaš grafike, Dragan Damjanović područje arhitekture, Krešimir Nemec je pripremio književnost, Eva Sedak glazbeni dio, Maja Đurinović dio vezan uz ples, dok je Daniel Rafaelić obradio film. Interdisciplinarni pristup u predstavljanju ove izložbe s nevjerojatnom lakoćom korespondira s bogatom slojevitošću ekspresionizma kao umjetničkog pravca. Dizajn je zanimljiv, odmjeren, ali istovremeno uočljiv. Koloritet prostorija u kojima se nižu izlošci je različit: čas je strastveno crven, čas intenzivno plav, zatim žarko žut ili zatvoreno taman, crn, i upravo takva kontrasnost između pažljivo odabranih boja ide pod ruku s ekspresionističkim buntom kojeg možemo iščitati na izložbenim primjercima.
Milivoj Uzelac: Crveni akt, 1922., ulje na platnu, privatno vlasništvo
HRVATSKI PROLJETNI SALON I AVANGARDNO KAZALIŠTE
Ekspresionizam je avangardni umjetnički pravac koji je nastao početkom dvadesetog stoljeća u Njemačkoj i Austriji, ponajprije u poeziji i književnosti, a kasnije i na drugim područjima. Pravac se bunio protiv tadašnje krize i opirao svakom obliku primitivizma i malograđanštine. Hrvatski ekspresionizam nastaje pod snažnim utjecajem njemačkog ekspresionizma, te je najsnažnije obilježio period od kraja Prvog svjetskog rata pa sve do kraja dvadesetih godina. Ako govorimo o ekspresionističkom slikarstvu u Hrvatskoj, ono je bilo promovirano kroz Hrvatski proljetni salon u Zagrebu koji je bio pokrenut od strane mladih umjetnika inovatora 1916. godine. Salon nije imao jednistvenu idejno-estetsku osnovu, a svoj vrhunac je doživio 1921. I upravo se djela umjetnika koji su izlagali u Proljetnom salonu nižu pred očima posjetitelja Klovićevih dvora. To su: Vilko Gecan, Marijana Trepša, Zlatko Šulentić, Milivoj Uzelac, Marin Tartaglia, Vladimir Varlaj...
GRAFIKE IZ KABINETA HAZU
Kutak s ekspresionističkim grafikama izbor je iz Kabineta grafike HAZU. Tako se može uživati u ilustriranim Krležinim novelama u litografiji i tušu, prizorima društvenih marginalaca u zadimljenim krčmama, čest motiv su raskalašene barokno popunjene dame u društvu pijanaca i kockara, a ne nedostaje ni prizora tučnjave. Na popratnim informativnim panoima istaknute su naslovnice programskih časopisa i manifesta kao što su Vihor, Vijavica, Plamen, Kokot, Zenit i Juriš, s iscrpnim objašnjenjem na koji način su ti časopisi utjecali na afirmaciju ekspresionizma u Lijepoj našoj.
Zlatko Šulentić: Portret dr. Stjepana Pelca, 1917., ulje na platnu,
Muzej suvremene umetnosti, Beograd
TASHAMIRA – PRVA HRVATSKA PLESAČICA KOJA JE OSVOJILA BROADWAY 1926. GODINE
Od velikih književnih imena koja su dala svoj doprinos hrvatskom ekspresionizmu spomenut ću dva najistaknutija, Miroslava Krležu i Antuna Branka Šimića. Vrlo je dojmljiv, rekla bih, kazališni zid na kojem je dan presjek avangardnog kazališta i rada njegovih najvećih protagonista: Tita Strozzija, Branka Gavelle i Miroslava Krleže. Glazbeni dio možda je nešto manji ali ne i manje zanimljiv. U njemu je moguće vidjeti, primjerice, notne zapise Blagoja Berse i Borisa Papandopula. U predstavljanju plesne umjetnosti toga vremena dominira ime Tashamira, umjetničko ime plesačice i koreografkinje Vere Milčinović. Vera Milčinović potječe iz literarne obitelji, plesnu umjetnost studirala je u Njemačkoj, a 1926. godine nastupila je na Broadwayu u Triangle Theateru i osvojila naklonost američke publike i kritike.
Filmska umjetnost predstavljena je s dva vrlo osebujna filma. Prvi film je film Franje Ledića, Angelo misterij Zmajgrada (Angelo Das Mysterium des Schlosses). Taj je film prethodio vrlo poznatom Kabinetu doktora Caligarija. Drugi film je Zapušteno dijete, nijemi film u šest činova čiji scenarij i režiju potpisuje Mladen Širola. Zapušteno dijete, najstariji sačuvani film snimljen u Zagrebu, kritika naziva blockbusterom Škole narodnog zdravlja.
Zapušteno dijete, 1930., najstariji sačuvani film snimljen u Zagrebu,
produkcija: Škola narodnog zdravlja, scenarij i režija: Mladen Širola,
kamera: Aleksander Gerasinov i Anatolij Bazarov
PIONIRSKI RADOVI DRAGE IBLERA I IGNJATA FISCHERA
Kružno postavljena izložba završava s predstavljanjem ekspresionizma u hrvatskoj arhitekturi. Izloženi su pionirski radovi Drage Iblera i Nathana Ignjata Fischera. Drago Ibler se školovao u Njemačkoj a radio je, osim u Hrvatskoj, i u Njemačkoj, Francuskoj i Švicarskoj. Poznati Iblerovi stambeni projekti realizirani su u Zagrebu u Martićevoj, Vlaškoj i Smičiklasovoj ulici. Ignjat Fischer istaknuti je član zagrebačke židovske zajednice. Studirao je u Pragu i Beču, a projektirao je Gradsku kavanu, palaču Gradske štedionice na Jelačićevu trgu, zgrade dekanata i instituta za patologiju Medicinskog fakulteta na Šalati. Njegovo su djelo i Dječja bolnica u Klaićevoj ulici, kuća Rado na Strossmayerovu trgu, zgrada Šumarske akademije na Mažuranićevu trgu te kuća Arko na Dolcu.
Marijan Trepše: Ilički trg, 1921., ulje na platnu, Moderna galerija, Zagreb
Iako je riječ o zanimljivoj i sadržajnoj izložbi, nemoguće je ne primjetiti i poneki nedostatak. Radi gostovanja u Središnjem muzeju u Ulmu na izložbi o hrvatskoj umjetnosti na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće, izložba u Klovićevim dvorima okrnjena je za šest bitnih slika od čega su dvije od Vilka Gecana, i po jedna od Zlatka Šulentića, Marina Tartaglie, Marijana Trepšea i Petra Dobrovića. Spomenute slike maknute su 10. listopada, zapravo usred izložbe. Na ulazu, odnosno izlazu iz Galerije nije moguće dobiti nikakav pisani materijal o izložbi u obliku brošure ili slično, a što je prema riječima nasmiješenog i ljubaznog gospodina iz Art shopa Galerije, skandalozno i posljedica je unutarnjih razmirica djelatnika Klovićevih dvora. Svi zainteresirani za pisani materijal jedino mogu kupiti katalog koji košta 100 kuna. Dodatni je problem što i internetska stranica Galerije nije dovoljno informativna o izložbi. Tako svima onima kojima je previsoka cijena kataloga, ne preostaje ništa drugo nego da s rukama u džepovima i glavama prepunim dojmova odšeću iz Klovićevih dvora.