Marketing
Ambrosia i nektar
Senzacionalizam nikada nije dobar. Jer se iza njega najčešće kriju neke skrivene namjere, u pravilu na krivim temeljima. Opaka je to generalizacija, slažem se, ali povijest je pokazala više puta da tko visoko leti, nisko pada.
Znate li što su antioksidansi? Znate li što je oksidacija uopće?
Toliko se o tome priča, svi pričaju o tim famoznim antioksidansima, ali nisam sigurna koliko ljudi uopće razumiju te pojmove i što se u stanicama zapravo događa.
Dakle, spuštamo se na staničnu razinu. Svaka stanica je građena od mnoštva organela i ovisno gdje se pojedina stanica u bilo kojem organizmu nalazi, može imati različite funkcije i možda malo izmjenu morfologiju, ali generalno u svakoj stanici se odvija mnoštvo različitih procesa koji su nužni za funkcioniranje organizma.
Oksidacijske reakcije su jedan od takvih procesa. Tu dolazi do prenošenja elektrona s jedne molekule na drugu i to su usmjereni procesi, točno se zna gdje što treba ići. Međutim kako stanice funkcioniraju kao malene tvornice, nije uvijek sve savršeno. Događaju se greške, kao i u pravim tvornicama i ti elektroni ne dođu uvijek tamo gdje bi trebali. Zato postoje molekule koje se zovu antioksidanski.
Antioksidansi su svojevrsni čuvari u toj maloj staničnoj tvornici. Dakle, oni sakupljaju te elektrone koji pobjegnu. Ti 'odbjegli' elektroni se nazivaju slobodni radikali. Oni, budući da nemaju konkretnu molekulu na koju trebaju skočiti, mogu prouzročiti pravi kaos u stanici. Mogu pokrenuti lančane reakcije koje se ne bi trebale događati u pojedinom trenutku te na taj način oštetiti stanicu ili čak dovesti do njezine smrti. Složit ćete se, to nikako nije poželjan scenarij.
Dakle, ako je u stanicama niska razina antioksidansa, stanice upravo zbog tih slobodnih radikala koji lunjaraju uokolo mogu doživjeti oksidativni stres što je jako opasno i potencijalno smrtonosno.
I tu leži cijela ta fama oko antioksidansa. Krucijalni su u radu stanice i to je znanstveno dokazano. Na račun toga se toliko spominju (da ne kažem prostituiraju) u kontekstu zdrave prehrane i zdravog načina života. Koliko ste samo puta čuli da nešto ima antioksidativno djelovanje i da je zato dobro? Vjerujem da nismo daleko od toga da će Štefica na Dolcu uskoro uz svoje mrkve i cijenu od 7kn/kg pisati i da imaju izvrsno antioksidativno djelovanje, a bez da uistinu zna što to znači (uz ispriku svim Šteficama koje će to uistinu znati).
Znači imamo znanstvenu podlogu, sada još u jednadžbu dodate ljudski ego, te želju za besmrtnošću (o čemu sam već pisala) i imate jako velike šanse jako brzo se obogatiti. Jer ljudi su tašti i žele živjeti vječno. A svakojaki šartlani će to i iskoristiti.
Problem je što će većina ljudi kupiti lijepo zapakiranu kutiju sa obećanjem da će im pomoći. I dat će puste novce za to, a neće se niti jednog trena kritički osvrnuti ima li to smisla, djeluje li i je li možda opasno? Pogotovo ako to garantira netko tko otprije ima ugled ozbiljnog znanstvenika.
Ja se pitam kako se ljudi, znanstvenici usude na takve stvari. Ovo kod nas što se događa nije neka novost, i vani se koješta prodaje ljudima. I nije mi jasno kako se usude promovirati takve stvari bez ikakvih kliničkih istraživanja i mase različitih testova. Jer iako su antioksidansi neophodni organizmu, stanična biokemija je nevjerojatno kompleksna, toliko novih stvari se stalno otkriva i koliko sam pročitala ne postoje baš istraživanja o tome što se događa kada se organizam bombardira sa prevelikom količinom antioksidansa. Moglo bi se o tome još nadugo i naširoko pričati.
Ali opet, ljudi kupuju i homeopatske pripravke, kojekakve toksične gluposti...
No, naivac u meni očito još uvijek vjeruje da bi barem znanstvenici trebali imati neku odgovornost prema ljudima... 
Ah.
Post je objavljen 23.10.2011. u 16:09 sati.