Marketing
KOTAČ VREMENA
foto:Paris By Huc
Sjećam ga se sa te davne zrnate crno-bijele fotografije iz Lapidarija,
stoji pod svijetlima reflektora
mlad, samopouzdan, razbarušene kovrčave kose, u kaputu od tvida
sa uzdignutom, prijetećom šakom nad glavom.
Prava i očekivana slika pjesnika!
Ostavlja pomalo revolucionaran dojam,
zapravo također očekivan i
izvodi recital
prenaglašavajući emocije
baš kako to običavaju činiti ovdašnji pjesnici i
glumci...
Prištave studentice u prvim redovima (buduća intelektualna elita) opčinjeno zure
i večeras će ga nedvojbeno smjestiti
u to grotlo požude
pa o tome kasnije napisati
ljubavnu pjesmu prepunu milovanja.
Baš super!
No kotač vremena sve bespoštedno u prah drobi,
čak i Radmanovi antioksidansi nemoćni su pred tolikom silinom.
Lap odavno ne radi,
kao ni većina diskoteka njegove mladosti
i jučer je evo, višestruko nagrađivani pjesnik navršio 61. godinu!
A danas je već u pohodu na starački dom dr. Franjo Tuđman
gdje poluživom i ne baš produhovljenom publikumu čita stihove iz svoje posljednje knjige
stihove o ratu
o djetinjstvu, o mladenaštvu, o vedrim kupreškim danima...
I dalje ih čita prenaglašeno (no ipak nešto blažim tonom)
nastojeći mrtvom tekstu podariti život.
Potom udvorno zahvaljuje cijenjenom skupu na pažnji
i po povlaštenoj cijeni nudi primjerke s potpisom,
rijetko s posvetom.
Nema u tome ničeg lošeg, tješim se
svi se nastoje provući kroz život
na jednostavniji način.
Zakratko oraspoložena starčad dojma je da se nešto događa i
da netko važan,
njegova ekscelencija Pjesnik, Vaše Blagorođe, Vrhovnik, netko blizak
još uvijek misli na njih...
Post je objavljen 23.10.2011. u 18:38 sati.