Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/hrvitez

Marketing

Adio Moamer !

Photobucket

Ne govorim španjolski ali usudit ću se parafrazirat jedan poklik iz filma o Emilianu Zapati ;
„Moamer e morto, eviva Moamer“.
Socio-ekonomski, antropološki, povijestno gledano idealan je oblik vladavine – poštena diktatura. Može se reći kako to još nije viđeno na svjetskoj sceni jer........... čovjek je takav. Čak su i oni najdobronamjerniji malo „krvavi ispod kože“. Ipak, meni znana povijest bilježi likove koji su barem težili idealu te mu, poneki od njih, bili sasvim blizu. Jedan od njih je svakako bio Moamer el Gadafi.
Iz života znamo kako je ne moguće udovoljiti svima. Uvijek netko bude prikraćen ili zapostavljen. Tako je čak i u obitelji a kamo li ne u narodu. Neki puta treba i stati na nečiju glavu ne bi li se išlo dalje. I upravo to je oživotvorenje surove maksime kako „cilj opravdava sredstvo“. Često je nuždno autoritet podkrijepiti, pa i nasiljem. I Pukovnik se toga nije libio. Ali, iz svega što znam, mislim kako je to ćinio u interesu povjerenog mu naroda.
Od Starozavjetnih proroka najviše volim Siraha. U Knjizi Sirahovoj piše ; tko sina svog ljubi taj šibe ne štedi. Ima li veće ljubavi od očeve spram sina ?Neka se ne uvrijedi niti jedna majka ali očeva je ljubav nešto sasvim drugo, nešto nespoznatljivo onom tko nije na koljenima držao vlastita sina. Slična je ljubav resila Moamera spram njegova naroda. Bio je dobar kormilar. Imaše čvrstu i darežljivu ruku. Iako ga nazivahu ekscentrikom ne slagah se s njima. Njegovo kršenje normi i licemjerja klasične diplomacije bilo je izraz jaka i jednostavna čovjeka koji je govorio ono što je mislio i koji je sebe nametnuo kao markantan i prepoznatljiv lik na sceni prepunoj u siva odjela odjevenih aparatčika koji veći dio života provedu plazeći oko bildeborških stolova hraneći se ostacima.
Libija je imala dva „brenda“ od kojih je „libijska nafta“ brend poznat užem krugu zainteresiranih dok je teško vjerovati kako ima na svijetu pismena čovjeka koji nije čuo za Moamera el Gadafija.
Nažalost, s njim je nestala i Libija.
Nestala je slobodna Libija a rođena je još jedna od mnogih kolonija ovog tužnog svijeta.
Mnoštvo je neukih a još veće mnoštvo učenih budala koje ne razumiju o čemu se tu zapravo radi. Pojasnit ću; upravljači svijetom, nazovimo ih od milja Bildeboržići, ogrezli u pohlepi, imaju plan. Bildeboržići kao namjesnici Sotone e da bi ovladali svijetom znaju kako moraju dokinuti „poveznicu krvi i tla“. Dakle o čemu se zapravo radi? .......................................Ljudi se, od kad je svijeta i vijeka, rađaju u nekom prostoru koji baštine od svojih predaka i koje (oni pametniji) nastoje očuvati a po mogućnosti i uvečati za svoje potomstvo. Jer ne žive „ovdje i sada“ nego su , neki nagonski a neki svjestno, svjestni da nisu na svijetu sebe radi nego zbog uzvišena cilja a on se najbolje može opisati kao „svetost života“iz čega proizlazi, za mnoge među nama pomalo uvredljiv zaključak, kako nismo na ovom svijetu da bi, puni sebe, češali vlastitu stražnjicu, već da nam je jedina, i uistinu jedina zadaća sudjelovati u lancu života, u prenošenju života i kako je ispunjenje toga poslanja jedini istinski smisao našeg jastva, našeg bivstva.
Želim pojasniti kako ne mislim kako su oni, koji se iz Bogu prihvatljivih razloga nisu uspjeli „reproducirati“, u Božjim očima manje vrijedni. Dapaće, kako je to itekakva muka, vjerujem kako su u Božjoj milosti.
U teološkom smislu čovjek ne „posjeduje“ ništa osim svoje duše ali u praktičnom smislu čitava je povijest kako ljudskog roda tako i zakona koji su uređivali međusobne odnose počivala na pravu koje proizlazi iz činjenice – posjedovanja zemlje. Bildeboržići znaju kako čovjeka možeš derogirati na status roba jedino ako mu oduzmeš njegov komadić tla. Jer sve dok je u posjedu ma i najmanjeg komadića tla ponosan čovjek može „proglasiti“ekstrateritorijalnost i reči Bildeboržićima ; „ma tko vas hebe“. Oduzmi čovjeku komadić tla i zarobit ćeš mu i tjelo i dušu. A to je ono što Bildeboržići žele. U toj nakani prednjaći tzv. zapadna civilizacija. Iako je ideja potekla još iz francuske revolucije a infuziju punu vitamina dobila je u boljševičkoj Rusiji. Ukratko, osnovna je ideja „sasjeći ljudima korjene“, dakle , na ovaj ili onaj naći maknuti ih iz baštinjenog tla tako da umjesto oraha postanu lopoči a oni koji nešto znaju o botanici sjetit će se razlike između oraha i lopoča glede korjenskog sustava (za one koji su odrasli na asfaltu pojasnit ću; orah je jedno od rijetkih stabala čiji su korjeni daleko izvan vertikale krošnje i vrlo je opasan blizu nekih nastambi( podriva temelje )dok lopoč ima slabašan korjen koji se dadne seliti i zbog lakšeg povjetarca). Stoga se seljaci tjeraju sa zemlje u gradske kokošinjce gdje ih se lakše premješta od nemila do nedraga. Bildeborški je ideal, zapravo ; radnik u kamp-prikolici ili „motor-home-u“ koji je danas tu a sutra gdje već treba. Onako uzput; to je jedan od „benefita“ koji Hrvate čeka u EU. Mobilnost radne snage. Robova.
I tu je Pukovnik bio kamenčić u cipeli. On je navodio Libijce na heretičnu pomisao kako je nafta izpod njihova tla njihova blagodat u kojoj bi trebali uživati. Nešto poput onog kad Hrvati blude misleći kako je hrvatska voda njihovo bogatstvo, ili Jadran primjerice. Ali ne, Bildeboržići zatiru svaku takvu herezu jer njihova je ideja da svima pripada sve i da Indijac ima ista prava na hrvatske šume kao i Hrvat. A kako bi vlasništvo bilo uistinu dostupno svima to su Bildeboržići uveli najpošteniji kriterij a to je ; tko plati njegovo je. Posve je slučajno što je večina novca u opticaju na ovaj ili onaj način – njihova. Stog razloga Hrvatska ne smije proglasiti ni ZERP a kamo li Gospodarski pojas. Stog je razloga skupina Hrvata , zapravo Hrvatina donjela zakone kojima hrvatska zemlja pripada onom tko ju više plati pa makar bio sa Sumatre. Nema veze što su još svježi grobovi onih koji su izkrvarili nebili ljubljenu grudu oteli četnicima. Istina je kako su Hrvatine zvane saborski zastupnici velikom svojom vještinom i domoljubljem uspijeli izhoditi mogućnost da i Hrvati mogu kupovati zemlju u Paragvaju i slično. Dapaće, spominje se i mogućnost da Hrvati u zamjenu za metar kvadratni hrvatskog tla dobiju četri kvadratna metra tla na Mjesecu. Vrlo povoljno.
A što se tiće njegovog zapomaganja za milost znam da je to prljava laž jer kako bi on koji je cijeli život prkosio sad kao starac pokleknuo, Nemoguće. Valjda je svakom jasno da ga „psi“ žele provući kroz blato jer im i mrtav puni gaće.
A sad ono što nazvah „gadafijevim poučkom“. Narod koji drži do sebe i ljubi tlo koje mu pripada morao bi smoći mogućnost da u svim većim bildeborškim gradovima ima par atomskih bombi ne bi li im tako kako bi to Hruščov rekao „stavio ježa u gaće“. Ili to ili poraditi na svenarodnom, sveopćem odporu jer će se inaće svijet vrlo brzo pretvoriti u Huxley-ovu ili Zamjatin-ovu ili Orwel-ovu distopiju. Svejedno koju.
Pukovnik će zauvijek ostati jedna od ikona slobodnomislećih ljudi.
Slava mu!
Mladen Šepić- Barba, Vrbovsko


Post je objavljen 22.10.2011. u 20:07 sati.