Bilo je.
Jedne jeseni.
Kišilo je.
Jugo je prevrtalo
kišobrane.
Razbacivalo kapljice
podižući valove visoko.
Ti si se smijala.
Razbijenom kišobranu što mi je
otužno visio u ruci.
Pokušao sam ga izravnati. Zaštiti nas.
Bezuspješno.
Što sam se više trudio, ti si se jače smijala.
Rekla si da nalikujem stalku za infuziju.
I da sam mrtav ozbiljan.
A, onda. Onda sam se i ja
smijao.
Smijao i disao i živio.
Post je objavljen 22.10.2011. u 00:45 sati.