Drugovi i drugarice,
Prošlo je evo već tri tjedna od moga dolaska ovdje i već sam se pomalo saživio sa sredinom i kvartom. Nadvaladao sam bolest i polako počeo raditi. Iako sam u Beču već bio novi kvart je značio uvijek nanovo snalaženje oko toga gdje što kupovati, iznaći najbolje komunikacije do potrebnih lokacija i slično. Čak sam se i šišao u kvartu. U prošlu subotu sam prvi put prošetao Schönbrunnom i jako mi je drago da ga imam blizu. Uglavnom sam dobro i za razliku od prošloga poravka u Beču, nemam problema sa spavanjem, dapače, tu čak i predobro spavam, možda čak i predugo.
Zanimljivo mi je biti tragačem ostataka nekadašnjega u arhivima i na ulicama jednoga potpuno suvremenoga, velikoga i uglavnom lijepoga grada. Traganje za minulim i iščitavanje zaboravljenoga podrazumijevaju i moć vraćanja u ono vrijeme.
Taizé molitvu u sv. Ruprechtu sada organiziraju i posjećuju drugi ljudi.
Za razliku od prošloga boravka u Beču, sustanari su ovdje prilično pristojni i suzdržani. Jedan od njih, Španjolac Alvaro je prije tri noći rekao kako izlazi baciti smeće i od tada se nije pojavio u stanu. Danas smo već zabrinuti. Jučer navečer je bilo druženje stipendista OeAD-a i to mi je dalo nadu da ću tu ipak upoznati nekoliko zanimljivih ljudi i za druženje.
Svakako ću ekstra vrijeme posvetiti sebi i razmišljanjima što i kako u budućnosti.
Postoji vjerojatnost da ću idućega tjedna ići u nekadašnju Translajtaniju, u Budimpeštu.
Drugarski pozdrav iz Beča!
Post je objavljen 21.10.2011. u 14:40 sati.