Pregled posta

Istinski i lažni rasizam

Multikulturalizam Zapada

Sedam godina nakon kraja II svjetskog rata, 12. sijecnja 1952. godine, u komunistickoj
Mađarskoj u Budimpešti je održan specijalni židovski sastanak Kriznog savjeta europskih
rabina. No tom skupu rabin Emanuel Rabinovich je izjavio: „Mogu sa sigurnošcu izjaviti da je
posljednja generacija bijelih žena sada rođena. Naša kontrola nad komunizmom ce, u interesu mira i brisanja međurasnih tenzija, zabraniti bijelcima da se miješaju međusobno. Bijela žena
ce se morati sparivati sa pripadnicima tamnih rasa, a bijeli muškarac sa crnom ženom. Tako
ce bijela rasa konacno nestati, jer miješanje obojenih sa bijelcima znaci kraj za bijelog
covjeka, i naš najopasniji neprijatelj postati ce samo sjecanje.“

U ovom smušenom svijetu punom „gutača reklama“ ,diplomiranih glupana ili glupana s diplomama ,gdje je slika gotovo u potpunosti zamjenila tekst a buka glazbu i gdje su zatvorena i zabijena Novo Zavjetna uska vrata a ona široka dodatno proširena i nauljena lako je podvaliti rog za svijeću pa se tako svetinja demokracije - a to je sloboda govora – ograničava kvalifikacijom „ govora mržnje“ a koja se proizvoljno ljepi svakom tko naruši neke od svetih tlapnji i prljavih podvala tzv. zapadne demokracije a koja je samo paravan za judeo-masonsku kontrolu svega i svakoga . Čim se netko makar i malo očeše o židovstvo( slučaj Rudan) ili spomene židovske bankare ili divljačko iživljavanje Židova nad Palestincima odmah mu se ljepi stigma antisemitizma i onemogučuje javni govor .To ludilo ide tako daleko da je odvjetnica koja je u Njemačkoj branila klijenta optuženog zbog revizionizma i sama „pobrala“ tri godine zatvora a zbog uvjerljive obrane .U srcu tzv. slobodne Europe prohibira se ono što je svim ustavima zajamčeno a to je sloboda znanstvenog istraživanja , odnosno ,možete istraživati i propitivati sve osim tzv. holokausta i paušalne i proizvoljne brojke od šest milijuna .Upravo je odvratno farizejski kako će vam ti isti liberali soliti pamet glede bilo koje druge prohibicije .Čudesno je ljigavo i gnjusno kad apologeti slobodne misli kojima ništa nije sveto proglašavaju „fetvu“ na promišljanje i istraživanje jednog toliko značajnog fenomena. Ispada kako je čitav suvremeni zapad izgrađen na temeljima toliko sumnjivim da ih je morao ograditi bodljikavom žicom i minskim poljima .
Sotona uvijek zavodi lijepim rijećima i tlapnjama a Isus na jednom mjestu kaže kako su sinovi ovog svijeta uvijek spretniji od sinova svjetla .
Jedna od najperfidnijih tlapnji je ona o tzv. „multi-kulti“ društvu a što bi trebalo biti lijek protiv rasizma a ta tlapnja – rasizam zapravo jest. I to onaj najpodmukliji. Jer u „multi-kulti“ društvu nema ni kulture ni rase već se sve to pretvara u jedan bezlični amalgam svega i svačega .Kao da Mozzart-a svirate u rege ritmu, što može nekom bezveznjaku biti zgodan štos, ali je zapravo zločin . Oni kažu – evolucija a mi ,krščani,kažemo – Bog - je shodno svojoj volji a opet u savršenom skladu i smislu napućio zemlju kako stvarima tako i bićima negdje sličnim a negdje posve različitim a opet dovoljno udaljenim a da ne bi jedno-drugom smetali pa je tako nekim algama posve dobro u Indijskom oceanu ali donešene u Jadran za čas učine dar-mar , i obrnuto – ono što pripada Jadranu ,najbolje nek tu i ostane .Očita je, tako, Božja volja da svijet bude bogat bojama, okusima, mirisima i oblicima. Kako je sva ta bogata raznolikost potekla iz iste, Božje ruke, istom je tom rukom i posijana diljem svijeta. Svaka na svoje mjesto. I svaka je tom mjestu prilagođena i suđena. Iz nekog razloga Bog nije mislio kako će se ikad itko miješati u taj red i preuređivati ga shodno svojoj a ne Božjoj nakani te je tako i moguće „miješanje kultura“ a što za posljedicu ima stvaranje „nove kulture“ koja u svom identitetu ima malo od svake inicijalne dok one inicijalne nestaju. Naravno, to se ne događa u normalnoj, Božjoj prirodi. Za takvo Bogohuljenje potreban je uzrupator. Čovjek. U svojoj objesti i iz puke dosade čovijek od prvog dana nastoji „popraviti“ Božje djelo. Uzrupacija kulminira u ovo naše vrijeme.
„Multi-kulti“ je fenomen novijeg, trgovačkog doba. U prijašnjim, proizvodnim dobima, takvih nakana nije bilo. No odkad su trgovci a posebice bankari ovladali našim umovima nametnula se potreba unificiranja „mušterija“ jer razlike u stasu, boji i jeziku stvaraju trgovcima i bankarima dodatni trošak i „nepotrebno“ otežavaju poslovanje. Stoga su isti prionuli poslu i uspijeli težnju za čistoćom rase i ljubav ka očuvanju identiteta proglasiti odvratnim neprijateljem broj jedan. Također na udaru su i granice koje su oduvijek bile neprijatelj „slobodne trgovine“ a koje su prirodna zaštita svakog organizma u rasponu od „kućnih vratiju“ do „međudržavne granice“. Jer, trgovac mrzi granicu, trgovac mrzi obitelj i bilo koji oblik povezanosti. Trgovac treba osamljenog pojedinca istjeranog na čistinu bez korijena i budućnosti, pojedinca okrenutog samom sebi i svojoj stražnjici, pojedinca koji će upravo kroz otvor vlastite stražnjice promatrati svijet i koji će o pojavnosti svijeta suditi logikom stražnjice u oskudnom rasponu između „ probavljivo – ne probavljivo „. Čovjeka koji će poradi svoje introvertnosti biti ucjenjljiv glađu i smrću i koji će e da bi živio i jeo pojesti i vlastiti porod. Čovjeka bez ponosa, časti i ideala. Parafrazirat ću naslov Musilova romana ; trgovac treba : „Čovjeka bez svojstava“. Čini se kako je to upravo čovjek suvremene Europe. Trgovci su uspijeli. Žele li to Hrvati uistinu ? Jer ako žele „no problem, go west“!
Iz nekog, meni nepojmljivog razloga, dobar dio ljudi oko mene a da ne govorimo o Europi nema potrebu za identitetom i preferiraju „ovdje i sada“ne promišljajući o onima što im predhodiše i o onima koji bi trebali nastaviti nositi barjak. „Ovdje i sada“ , „ovdje i sada“ klikće cijela zapadna civilizacija poput onog papagaja iz Huxley-eva „Otoka“. Moglo bi se reči kako je sakralno ustuknulo pred profanim a čemu su ne mali prinos prinjeli upravo oni kojih je poslanje biti korifejima i apologetima sakralnog.
I ne čudi me kad budale slijepo prihvaćaju te eurobske šarene laže ali nije mi jasno kako se slobodnomisleći pojedinac ne upita : kako to da se oni koji siluju multikulturalnošću to jest nameću posvemašnji „mix“ ljudskih rasa užasnu kad „turski ovčar“ naskoći na „njemačku dogu“. Kako to da inzistiraju na bio-raznolikosti i očuvanju svake Bogom dane vrste a istovremeno ljudske rase žele raztopiti u jednu bezličnu masu ? Kako to da ih ne smeta kad im ovčar Turčin naskoći na kćer Getrudu već prihvaćanje toga drže vrhuncem svoje „civiliziranosti“ i „modernosti“ ?
Uputno je onima koji će sve ovo napisano držati „teorijom zavjere“ da gledajući neki suvremeniji američki film malo zavire mimo fokusa kamere u svjetinu u eksterijernim kadrovima. Neka svrnu pozornost na nemogućnost identifikacije tih likova glede nacije, rase, porijekla...... ja ih ne doživljavam kao ljude već kao „mušterije“.
Ponovit ću ; istinski je rasizam upravo multi-kulturalnost jer mješanjem kultura zapravo uništavamo kulture. Mješanjem rasa zatiremo rase. Multi-kulturalizam posljedovat će sveopćim sivilom i bljutavošću. Mišljenja sam kako niti bijelac ima što tražiti u Africi niti crnac u Europi. Osim, naravno kao dobrodošli posjetitelji koji će se nakon razgleda onog što ih zanima vratiti svojim domovima. Na taj bi naćin imali zauvijek, u miru i ljubavi, jedni drugima što dati. Nastavi li se ovako , nestat ćemo svi kao ljudi sa svojstvima a postojat će samo „mušterije“. Uostalom nisu li upravo“zapadne demokracije“ koje toliko“vole“ Afrikance izključivi krivci za glad i bijedu Afrike? Nisu li upravo oni ti koji namečući svoje obrasce življenja izvlaće Afrikance iz njihova Bogom dana konteksta i navlaće im okove? Do malo stvarne okove a odnedavno one još gore, nevidljive a opet tako stvarne. Nije im dosta što su te jadnike opljačkali i još ih pljačkaju nego ih iz njihovih kultura nasilno uvlače u dekadentnu i degeneriranu kulturu tzv. –zapadnih vrijednosti.
Pitanje identiteta uistinu nije važno promatramo li svijet kroz završetak debelog crijeva. No ako smo kojim slučajem ljudi duha , e to bitno mijenja stvar.
Mladen Šepić – Barba, Vrbovsko


Post je objavljen 21.10.2011. u 09:02 sati.