Bogme … dugo me nije bilo na blogu. Od avanture na Brodu-knjižari.
Ali ima razlog za to.
Plesni studio Pegaz ušao je u novi prostor.
Naime, nakon 10 godina rada u Prečkom i korištenja dvorana „na sat“, vidjeli smo da nikad nećemo moći napraviti ništa više (i bolje) i da nam treba prostor gdje ćemo sami kreirati korištenje vremena.
Dok se voditeljski tim bavio programima (imamo ih preko 10), rasporedom tko i kada koji dan, ja sam se uhvatio uređenja.
I kao uvijek do sada, kad nešto radiš prvi put, koliko god planirao desiti će se još hrpu „usputnih“ poslova, troškova … a sve će to koštati vremena.
Koji je to kunst napraviti klupe za garderobu? Pih – čas posla.
Aha.
Dok se ne krene u nabavku svega potrebnog – fosne, daske, štafle pravih dimenzija, … boje i lakovi, šarafi, vješalice, gume za nogice. Sve po mjeri i bez bušenja zida.
A cijene … boli glava.
Prečke za preskakanje?
Kaj – 2 drveta, štap između …
Aha.
Kako „izmudrijati“ postolje koje se neće samo tako strgati? Kako izbušiti rupe u koje idu prečke?
Uf.
I opet – pa ne može to biti …. samo natur. OK – koja boja, koliko puta „farbati“ da to nekako izgleda, krojenje gume (a di je nabaviti) za postolje (da ne struže pod)?
A pod? Daj – laminat klik-klak … 50 m2 cca 4 sata.
Aha.
Dva dana moj najstariji „kuckao“, ja krojio … i napravismo.
A treba i DJ-pult, vodilice za zvučničke kablove, zvučnički kablovi …
Na farbanjima i lakiranjima radila cijela familija, jer svaka ta spravica ima podosta djelova i barem 3 puta se treba prijeći bojom … a možda i lakom ….
Tjedana dana posla od 10 do … cca 23 sata.
I sve to sada prođe, napravi se … al di su ljudi?
Portali „Bigsale“, „Kupime“, ljepljenje plakata okolo naokolo … jedni za „male“, drugi za „velike“, dijeljenje flyera ljudima u ruke (kilometri su se prohodali) …
Puno hvala Spoku što je imao živaca za sve naše korekcije u izradi plakata i flyera. Ili ima debele živce ili dobre tregere za njih. :-)


I tek ovih dana su se, polako, počele formirati grupe, dolaziti ljudi …
… i tek sam sad makar malo mirniji da ćemo ipak uspjeti koliko-toliko napuniti prostor.
A ne smijem ni pomisliti što bi bilo da smo uletjeli u neki prostor koji bi totalno trebali (pa i građevinski) preuređivati (kao naši prijatelji u Buena vista clubu Zagreb)?
Ovaj smo … prilagodili, pa toliko posla i … love.
I još nije potpuno onako kako bismo željeli.
Ni Mastercard to više ne može platiti.
Nataša i ja možemo samo reći – bez Ivora, Tonija, , Sanje, Milke, Tajane, Tine, Nikoline i njihovih frendica … mogli bi se lagano slikati.
Sjest i plakati.
Čak su i najmlađi članovi familije pomogli – bili su dobri, igrali se … i otrpjeli sve naše nervoze i umore kojih je bilo … bilo ih je.
Na kraju se uspjelo i video napraviti – skroman, ali … kak se kaže „s čim imaš, s tim klimaš“.
A da se ne bi vrtilo sve samo oko jazza, pilatesa, sportske za klince, zumba aeromixa, MTV … joj fakat ne znam kako se sve to zove … zamišljeno je da se u tom prostoru naprave i organiziraju glazbeno-plesne radionice za cubanu.
E to znam kako se i zove, kako se radi … i tu sam doma.
Nešto slično ili na tragu onoga što smo Ramon i Josipa iz „Cuba, danza & corazon“ , Matej i ja radili na Brodu knjižari.
Ima li zainteresiranih za suradnju ili za takve radionice? Javite se.






I, sad, eto.
Da se malo podičimo našim „hand made“ uratcima, videom …
Tu se priprema

Za male vježbačice i vježbače

Klik-klak ... i leđa na štapu

DJ-pult

A sve to kao video ...
Evo, prostor je tu, polako se puni plesačima jazza, zumbe, ... i onih gore pomenutih ... ima se instrumenata (hvala Cacique na pripomoći), subota i nedjelja su, za sad, prazne.
Ja bi ih popunio.
Post je objavljen 20.10.2011. u 18:22 sati.