Tramvaj je vozio, stanice su se izmjenjivale, a senzualan ženski glas informirao je putnike o stanici koja jest i koja slijedi. No svakom daljnjom stanicom glas bivao je sve više i više seksualno sugestivan.
- Trg maršala Tita – reče glas, a zatim doda – Huc, želim da me izjebeš snažno!
- A? - prenuh se iz razmišljanja o mom angažmanu za Green Peace i spašavanju tuljana.
- Da Huc, želim da me izjebeš k'o životinju! – odlučno ponovi glas.
- A? – osvrnuh se u čudu.
Lica putnika bila su bezizražajna, kao da se ništa neobično ne događa.
- Želim da me izđaraš i išakaš – nastavi ona.
- Ma čuješ li ovo – obratih se putniku do mene, nekom srednjovječnom tipu u baloneru.
- Koje?
- Pa to ovo što ova govori?
- Tko – upita on začuđeno i osvrne se.
- Pa ova iz zvučnika – rekoh.
Pogleda me sumnjičavo.
- Da, što govori?
- Pa otvoreno poziva da ju iz..., ma zaboravi – odmahnuh rukom.
Tramvaj krenu dalje.
Bit će da ludim, pomislih.
- Sljedeća stanica je Frankopanska – ponovo se oglasi ona pa dometnu – Huc, pastuše jedan, uskoro ćemo ostati sami, a onda ćeš mi lizati pičku do besvijesti...
Ogluših se na to.
- Frankopanska ulica – reče kada se tramvaj zaustavi – mole se putnici da napuste vozilo, svi osim Huca.
Ljudi poslušno kao hipnotizirani izađoše van.
Dobro, rekoh u sebi, u pitanju skrivena kamera, neka TV smicalica ili neki socijali eksperiment, baš me zanima dokle će tjerati taj fazon. Ostadoh sjediti kao da se ništa ne događa.
Vrata se zatvoriše. Tramvaj krenu dalje.
- Napokon sami – reče ona – Huc, već te dulje vrijeme promatram. Svaki put kada uđeš u tramvaj nasaftam se k'o... k'o da stavljam preljev na kosu...
- Ma super – rekoh – nisi ni prva ni zadnja. Obično imam takav učinak na žene.
- Huc želim da mi pošteno razdrmaš klitoris – reče ona.
- Svakako, još da mi veliš kako da to učinim...
- Ustani i pođi ka srednjim vratima i pritisni dugme za izlaz.
Ustadoh protiv svoje volje i priđoh srednjim vratima te pritisnuh zeleno dugme za izlaz. Ono stade treperiti, a ona ispusti nježan oh! Pritisnuh ga opet, a ona ispusti nježan ah!
Počeh opresivno-kompulzivno pritiskati dugme.
- Uhhh-ohhhh-ahhh – stenjala je gubeći se na sedmom nebu.
Pronašao sam stvarno dobar ritam. Skroz sam se unio. Pimpek mi je nabubrio od njenih uzdaha.
– Ohhh-ahhhh-uhhh Huc, kurvišu jedan, sada mi liži mi pičku, pičku mi liži sad. SAD!
Počeo sam lizati dugme, pritiskati ga jezikom, gurati nosom, grickati.
Približavala se klimaksu, jasno se čulo u njenom glasu.
A onda je svršila, svjetla su eksplodirala, tramvaj se zastavio ostavši bez struje.
Neko vrijeme vladao je mir. A onda je progovorila umornim glasom.
- Macane, bio si genijalan! Idi sada, vidimo se sutra u isto vrijeme... – vrata se otvoriše. – Sutra ću tu ga popušiti kao nitko na svijetu.
- Kako to misliš učiniti – upitah.
- Ne gnjavi – reče - sve u svoje vrijeme.
Izađoh.
Jaja su mi bila teška, nabrekla k'o bijeli bubrezi prenapučeni spermom. Morao sam ga pod hitno isflaksati. Potrčao sam u prvi haustor, sjurio se u mračan podrum, otkopčao šlic i stao frenetično drkati vizualizirajući jabučasto dupence Scarlett Johansson dok pjeva lay your head where my heart used to be, hold the earth above me, a ja je bomabam straga. Bilo je sjajno, kao što obično jest sa Scarlett. Brzo sam i obilato svršio. Mora da sam štrcnuo sam jedno 15-16 puta.
15-16 puta! hej!
Sa tom količinom sperme mogao sam oploditi 15-16 žena.
Mogao sam iznivelirati odnos snaga u svijetu.
15-16 genijalaca moglo se hrvati sa 15 000 000 svjetskih kretena, zar ne?
Ali jebiga, život ima svoje planove.
Zakopčao sam šlic i izašao na ulicu.
Na putu prema atelijeru razmišljao sam o neuro-lingvističkom programiranju, subliminarnim porukama skrivenim u pop glazbi, shop-muzici, reklamama, dječjim filmovima i donio odluku: sutra ću, poput Odiseja, zaliti uši voskom i othrvati se sirenskom zovu.
Dosta je sranja, brale! Dosta!
Post je objavljen 19.10.2011. u 21:07 sati.