Marketing
Mobiltel naš svagdašnji...
Jučer smo bili u seoskom kazalištu.
O ne, ne.. Kazalište je bilo pravo. Najpravije. Najnovije Gavranovo uprizorenje, doduše malo razočaravajuće jer se sjećamo i puno satiričnijih komada od Pacijent dr. Freuda što smo jučer gledali.
No, nije priča o tome.
Nisam se mogla odlučiti da li mi je bilo više frustrirajući tip pokraj nas koji se nakon tridesetak sekundi melodije na mobitelu ipak odlučio i javiti i normalnim glasom osobi s druge strane (ne)žice objasniti da je on u kazalištu ili tip ispred nas (malo lijevo) kojem sam, da sam iole dalekovidna mogla pročitati svih pedesetak poruka što je poslao. 
Prvi je bio tip od nekih pedeset i sitno, pa si mislim - nije čovjek odrastao s mobitelom, možda radi neki običan posao gdje ne bi trebao razmišljati da li on zvoni ili ne (makar poznajem i neke tzv. više managere koji ne znaju ili nisu na tolikom kulturološkom nivou da utrnu zvuk na svom mobilnom čudu čak ni na važnim sastancima).
Ali mladac ispred mene (po godinama u radno sposobnoj skupini) koji se igrao sa svojim iphone ili sličnim gadgetom. 
E, toga ditičnog sam htjela poslati u zadnji red da drka jelte.. a ne da mene ometa svojim pizdarijama. Da je slučajno bio na Face-u (kao klinke tokom ceremonije svete potvrde oliti krizme prije par mjeseci 
) ne znam što bih mu učinila. Ovako sam stiskala zube jer nisam htjela ispasti stara čangrizava baba. Ta je misao bila jedina kočnica koja me spriječila da mu nabijem njegov stroj u 
.
Nije mene smetalo što on ne prati kazališne uprizorenje. O ne, ne. Smetalo me što mi je bolo u oči njegov svijetleći zaslon na dotičnom dva i pol inčnom monitoru. Mislite na takve stvari kad se javljate iz kina ili kazališta! Ima i ljudi kojima se sviđa što su na mjestu gdje jesu!
O tome kako se ljudi ponašaju na kongresima, seminarima i sličnim skupovima jelte akademski obrazovanih (čitaj: pristojnih, načitanih.. slijedi niz) ljudi - nećemo danas.
O tome kako se ljudi ponašaju na sastancima kad se jave na telefon koji cvrči ili nedajbože svira neku budnicu aka narodnjaka i sikću kako se ne mogu javiti jer su na sastanku - isto nećemo. 
Jebemu - ako se ne javi to automatski znači da se ne može javiti jer je službeno oliti poslovno spriječen. Zar ne? Ili su mu ruke zauzete pišajući po pločicama oko wc školjke. Hallo?
Ma ja bih to sve lijepo zabranila. Tj. - postaviš šešir i tražiš da svi u njega ubace svoje pištolj(ćič)e - mobitelčiće. Kao davnih dana po saloonima na divljem zapadu.
Ili sam nešto pobrkala. Možda je to samo u američkim filmovima.... 
Post je objavljen 18.10.2011. u 21:45 sati.