Marketing
O cenzuriranju umjetnosti
Gledao sam prije par dana, na bolovanju svakakve gluposti gledam, učeničku parlaonicu o cenzuri u umjetnosti. Prvo što sam primjetio, nisu ni pokušali definirati što je cenzura, a što umjetnost, tako da su u istu raspravu uvršteni thompsonov koncert i šetnja golog Toma Gotovca središtem Zagreba, koja je dobar dio zlatne mladeži šokirala još i više od dijela ustaške ikonografije na koncertu poznatog hrvatskog umjetnika. Meni osobno se od Gotovčevog perfomansa više svidjelo jahanje gole Vlaste Delimar na trgu, al to su ipak individualni afiniteti, za razliku od Mirčeta ja preferiram žene.
Osobno sam protiv zabrana ma koliko mi neki perfomansi odurni bili, poput masturbiranja u muzeju ili mokrenja i javnog ispijanja vlastite mokraće. Ipak tko je tu da procjenjuje što je umjetnost. Meni recimo ne smeta Vlastina nagost na javnom mjestu,mnogo mi je problematičnije njeno ritualno klanje kokoši na pozornici, oko kojeg su neke udruge vrisnule, s druge strane neke životinje se svakodnevno kolju u svrhu ljudske prehrane pa nikom ništa. Muzej u Hamburgu je po mojoj subjektivnoj procjeni pun Koonsove pornografije, no njegovi radovi se prodaju u milijunskim iznosima.
Granica je ljudski život i dragovoljnost svakog učesnika u kreiranju djela je očito najširi argument protiv cenzure.
Umjetnost bi trebala biti svevremena, a Balthusova učiteljica gitare se i dan danas može naći na konzervativnoj googleovoj tražilici, kao i neka druga još provokativnija njegova djela.
Post je objavljen 18.10.2011. u 13:14 sati.