Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/alenzoric

Marketing

It ain't me babe you're looking for


Slušao sam jučer u autu odličnu, nabrijanu pjesmu. Zanimalo me tko pjeva, a radijska voditeljica je, srećom, zahvaljujući svojim telepatskim sposobnostima, osjetila pitanje koje sam pomislio i nakon pjesme rekla da se radi o Adele. Youtube mi je, nešto kasnije, otkrio i o kojoj pjesmi se radi.



Wikipedija mi je pojasnila koliko je Adele danas popularna (sram me može biti koliko nisam u toku i koliko slabo pratim radijske hitove). Žena zaista može dobro potegnuti i ima fenomenalan glas. Privlačno je i uzbudljivo za poslušati. Pročitao sam i tekst pjesme. On je već manje (ili ništa) uzbudljiv. Dobro za zabavu, beskorisno za spoznaju.

Ne želim ovim postom obezvrijediti Adele, naprotiv, spomenuta pjesma mi se sviđa i među boljima je koje se danas može čuti. Ako je gledamo u kontekstu dobre energije koju stvara glazbom i glasom, nema zamjerke. Šteta je samo što se, čak i među boljim pjesmama koje se ljudima svakodnevno guraju u uši kroz bezbrojne radijske postaje, ni u tragovima ne može naći nešto dublje. Vjerojatno je i to u službi zatupljivanja, jer kome još treba slušatelj koji misli. Bolje mu je samo uliti šuplji sadržaj u glavu i održavati ga na nivou blesavosti. S druge strane, s pravom možemo postaviti i pitanje za koliko ljudi bi uopće bile namjenjene pjesme koje u sebi nose neku dublju poruku. Stado voli blejati, ne misliti. Pojedine ovčice trude se biti kao i sve ostale ovčice, uvjerene su kako si ne smiju dopustiti taj luksuz da po bilo kojem kriteriju odskoče od ostalih. To je vjerojatno najveća noćna mora ovce - izdvojiti se iz stada. Koliku cijenu plaća s tvrdoglavim nastojanjem da ostane u stadu, da se svidi drugim ovcama, da bude kao one, to je stara, tužna priča (samo ovčice je izgleda nikad nisu čule).




Prava, potpuna pjesma vodi nas na putovanje, priča nam priču u kojoj, kao nekim čudom, možemo prepoznati i nas same (razumije se, i ovca će reći kako prepoznaje sebe u svakom smeću koje sluša, ali govorimo o prepoznavanju dubljeg sebe, ne onog površnog, banalnog) i ima potencijal probuditi nas iz glupog fantaziranja o neophodnosti usklađivanja sa stadom. Traži od slušatelja angažman i zauzvrat mu daje puno više od puke zabave. Jasno, samo zainteresiranom slušatelju, gladnom smisla. Ovca na dublji sadržaj neće ni trepnuti, mozak joj radi na puno plićoj frekvenciji i reagira isključivo na budalasanja.


(I met a young girl, she gave me a rainbow)




And what'll you do now, my blue-eyed son ?
And what'll you do now my darling young one ?
I'm a-goin' back out 'fore the rain starts a-fallin'
I'll walk to the depths of the deepest black forest
Where the people are a many and their hands are all empty
Where the pellets of poison are flooding their waters
Where the home in the valley meets the damp dirty prison
Where the executioner's face is always well hidden
Where hunger is ugly, where souls are forgotten
Where black is the color, where none is the number

And I'll tell it and think it and speak it and breathe it
And reflect it from the mountain so all souls can see it
Then I'll stand on the ocean until I start sinkin'
But I'll know my songs well before I start singin'








Go away from my window
Leave at your own chosen speed
I’m not the one you want, babe
I’m not the one you need







Post je objavljen 18.10.2011. u 08:57 sati.