Dal` da se osjetim manjim hrvatom,
ako te ne smatram bratom,
promašeni slučaj spomenik novi,
vidim da vičem,
iako nimalo mi slično,
u biti prilično neobično,
što na glas progovaram,
na napravdu glasno prigovaram,
a znam da će me izolirati,
možda i transportirati,
da vam ostavim državu na miru,
da kradu dok su u điru,
ako je i ostalo pokoja sitnica,
ostavite djeco, to će ivica.
Kada ne mogu gledati zatvaram oči,
ponekad po danu često noći,
uspjevam u san pobjeći,
gdje nema stranaka,
nema naklapanja,
nema kapanja,
proljevanja,
nema kakanja,
da ne kažem sranja,
sve je tiho,
nema vlade,
vidim,
samo psa pored moje mlade.
Post je objavljen 17.10.2011. u 19:43 sati.