Opetovana preršutba izrođena apelom da se nešto odnese nije umanjila dragost imperativa o donošenju pojačavajući distancu između prigušene i ugušene strasti. Njezinim relativiziranjem prefiks postaje nebitan jer je težište na gušenju, lišavanju.Tinja li buktinja samo u šatrovačkom govoru ili se to odnosi i na šutnju iskošenu do zbunjivanja? Budući da je put popločan dobrim namjerama (zna se kamo) smanjen je strah od blaćenja, ali nije isključen. Namjere se pokrivaju ili otkrivaju ovisno o cilju i ishodištu. Gaženje po dobrim namjerama opravdano je nedostatkom drugog puta ili stranputice zamagljujući postojanje namjera koje nisu takve.
Mozganja o cijeni neprocjenjivog zalutale na unutrašnjoj raspravi razvodnjene prizemnim vicem o poštenju. Lijepo je to kad si možemo priuštiti da se ne razumijemo.
Post je objavljen 16.10.2011. u 18:59 sati.