Ako nas danas na prosvjedu opet bude šesnajst, iselit ću se iz Splita, majkemi. Negdi daleko. Naprimjer u Solin. Jerbo samo do tamo iman para za autobus.
Svi prosvjedi na kojima san dosad bila ubili su me u pojam. Toliko puno nesritnih judi bez posla, uništenih firmi i tvornica, a toliko nikoliko svita na revolucijaman. Ja to nikako ne mogu razumit. Oli su uspili? Pritvorili nas u zombije?
Reka je jedan moj prijatej, ono kad su škverani prosvjedovali, da je to bija prosvjed za umrit od smija. Govori, "A čoviče, da su dica iz vrtića prošetala od škvera do grada imalo bi žešćeg efekta nego ovi njihov đir s transparentiman. Ma da je neko srušija barenko jedan pitar s nogon, da se vidi da je to bisni narod, nego ništa!".
Slažen se s njin. Nisan za nasilje i sve to, ali baš se ćutilo da je sve to nekako...mlohavo, bez "živca". A živac triba. Bez živca se ništa ne more prominit. Evo kad ja onome mome malom rečen da spremi svoju sobu, on me ne šljivi dok meni ne skoči živac. I kad na kraju sredi tu sobu, to je ravno revoluciji.
Evo se i ja spreman za revoluciju, samo neman transparent. Neman ništa s čimen bi mogla mavat. Doduše, iman jedan šal od "Veleža" šta mi ga je poklonija jedan prijatej iz Mostara, ali mi se ne čini prigodno za revoluciju. Da je bar od Hajduka, kvragu.
Eto, iden ja doli. Poruka mojin prijatejiman iz Splita: Koga danas ne vidin doli na prosvjedu, ne triban ga više nikad nigdi ni vidit. Dobro, ako me neko baš pozove na janjetinu i to, možda se predomislin.
A sad zaozbijno, vidimo se doli, a?
Post je objavljen 15.10.2011. u 16:25 sati.