29. NEDJELJA KROZ GODINU
ČITANJE KNJIGE PROROKA IZAIJE Iz 45, 1.4-6
Ovako govori Gospodin o Kiru, pomazaniku svome: «Primih ga za desnicu da pred njim oborim narode i raspašem bokove kraljevima, da rastvorim pred njim vratnice, da mu nijedna vrata ne budu zatvorena. Radi sluge svog Jakova i Izraela, svog izabranika, po imenu ja te pozvah, imenovah te premda me znao nisi. Ja sam Jahve i nema drugoga; osim mene Boga nema. Iako me ne poznaš, naoružah te: nek` se znade od istoka do zapada da izvan mene sve je ništavilo. Ja sam Gospodin i nema drugoga!» Riječ Gospodnja.
Psalam 96 (95), 1-3. 4-5. 7-8. 9-10a i c
Dajte Gospodinu slavu i silu!
***
Pjevajte Gospodinu pjesmu novu!
Pjevaj Gospodinu, sva zemljo!
Kazujte poganima njegovu slavu,
svim narodima čudesa njegova.
***
Velik je Gospodin, hvale predostojan,
strašniji od svih bogova!
Ništavni su svi bozi naroda,
a Gospodin stvori nebesa!
***
Dajte Gospodinu, narodna plemena,
dajte Gospodinu slavu i silu!
Dajte Gospodinu slavu imena njegova!
Prinosite žrtvu i uđite u dvorove njegove!
***
Poklonite se Gospodinu u sjaju svetosti njegove!
Strepi pred njim, zemljo sva!
Nek` se govori među poganima:
«Gospodin kraljuje, narodima pravedno upravlja!».
POČETAK PRVE POSLANICE SV. PAVLA APOSTOLA SOLUNJANIMA 1 Sol 1, 1-5b
Pavao, Silvan i Timotej Crkvi Solunjana u Bogu Ocu i Gospodinu Isusu Kristu. Milost vam i mir! Zahvaljujemo uvijek Bogu za sve vas i bez prestanka vas se sjećamo u svojim molitvama spominjući se vaše djelotvorne vjere, zauzete ljubavi i postojane nade u Gospodinu našem Isusu Kristu, pred Bogom i Ocem našim. Svjesni smo, braćo od Boga ljubljena, vašeg izabranja jer evanđelje naše nije k vama došlo samo u riječi nego i u snazi, u Duhu Svetome i mnogostrukoj
punini. Takvi smo, kao što znate, poradi vas među vama bili. Riječ Gospodnja.
ALELUJA: Fil 2, 15d. 16a
Svijetlite kao svjetilo u svijetu držeći riječ Života.
† ČITANJE SVETOG EVANĐELJA PO MATEJU Mt 22, 15-21
U ono vrijeme: Odoše farizeji i održaše vijeće kako da Isusa uhvate u riječi. Pošalju k njemu svoje učenike s herodovcima da ga upitaju: "Učitelju! Znamo da si istinit te po istini putu Božjem učiš i ne mariš tko je tko jer nisi pristran. Reci nam, dakle, što ti se čini: je li dopušteno dati porez caru ili nije?" Znajući njihovu opakost, reče Isus: "Zašto me iskušavate, licemjeri? Pokažite mi porezni novac!" Pružiše mu denar. On ih upita: "Čija je ovo slika i natpis?" Odgovore: "Carev." Kaže im: "Podajte dakle caru carevo, a Bogu Božje." Riječ Gospodnja.
Riječ Gospodnja otvara sva vrata
Ja sam Gospodin i nema drugoga, upozoravao je Izraelce naš Bog po svojem svetom proroku Izaiji. Isto to poručuje i nama u ovim trenucima, u vremenima u kojima živimo u kojima trka za novcem i materijalizam uzimaju mnoge duše i vode ih u propast. Isusova mudrost pred farizejima i herodovcima koje riječima razoružava i ostavlja nijemima pravi je putokaz u kojem smeru naši životi moraju ići. Krist kaže: "Podajte dakle caru carevo, a Bogu Božje."
Ne odnosi se to samo na materijalne stvari nego, što je i bitnije, na vrijeme! Kao što Propovjednik govori - sve ima svoje vrijeme, od rođenja do smrti. Tako i nama mora biti kristalno jasno kako moramo povući liniju između vremena kada smo okupirani poslom, za radnim stolom, strojem ili u polju, i vremena koje moramo pokloniti Gospodinu. Ipak, postoji i po mnogo čemu najvrijednije “treće vrijeme” u kojem se to dvoje prožima i objedinjuje. Kada se, naprimjer, nađemo u trenucima odluka na radnom mjestu, pa ma koliko one bile i minorne, trebali bi izdvojiti barem nekoliko trenutaka u molitvi, razgovoru s Bogom, kako bi znali što nam je činiti. Sjetimo se koliko je samo mudrosti, ne bi pretjerali da kažemo i sva, sažeto u redcima Biblije, a osobito Evanđelja, koliko nam Riječ Božja može pomoći i otvoriti tolika vrata koja smo možda i sanjali otvorenima, ali se nismo usudili odšrkinuti ih. Riječ Gospodnja otvara sva vrata, i ne samo ona “jer Evanđelje naše nije k vama došlo samo u riječi nego i u snazi, u Duhu Svetome i mnogostrukoj punini”, piše sveti Pavao.
Tražiti savjet Duha Svetoga, Gospodina i Životvorca, to je ono što Bog od nas očekuje jer, unatoč svim našim grijesima, manjkavostima i životnim stranputicama, On je taj, jedini, koji će nam u svakom trenutku uskočiti u pomoć. No postoji i jedno bitno ALI… Istina je, svi smo Njegova djeca i priznajemo ga i kao Gospodina i kao Gospodara, no nerijetko forsiramo, gotovo da i silimo da krajnji rezultat naše molitve bude upravo onakav kakvog mi želimo. To je zamka Zloga. Sjetimo se samo Isusove agonije na Maslinskoj gori i napasti od koje se krvavim znojem znojio. On, koji je bio svjestan da su ga napustili čak i najbliži - pozaspali učenici, obratio se svome Ocu, našem Stvoritelju riječima: “Odmakni ovaj kalež od mene…” i tu je ono ALI: “neka bude Tvoja volja!”
Njegovom smo voljom došli na ovaj svijet, Njegovom ćemo voljom i otići kad se ispuni vrijeme, pred Njim ćemo odgovarati za svako djelo, dobro ili zlo, i samo po Njegovom Sinu možemo biti spašeni od “vječne gadosti”, kako pakao opisuje Danijel.
Lako je prepoznati Isusov lik u Izajijinom proroštvu o Kiru. Sveti prorok prenosi: “Primih ga za desnicu da pred njim oborim narode i raspašem bokove kraljevima, da rastvorim pred njim vratnice, da mu nijedna vrata ne budu zatvorena.”
Jedino mi sami, zbog utjecaja Zloga i slobodne volje, možemo zatvoriti vrata svoga srca Onome koji je svoj život dao kako bi se svi spasili. Kraljevstvo Božje nije predodređeno samo za neku određenu elitu, elita su zapravo svi oni koji su spremni nositi svoje križeve u poslušnosti pred Bogom. Odbačeni, siromasi i zaboravljeni, a opet gorljivi molitelji, tvore srž, meritum obećanog Raja. Oni su ti koji u vječnosti uglas zajedno s anđelima pred prijestoljem slave Boga Oca, Boga Sina i Boga Duha Svetoga. Oni neprestano mole za nas isto kao što mi moramo moliti za duše u Čistilištu, osobito one zaboravljene od sviju.
A kad nam i dođu napasti, a sigurno hoće, sjetimo se opet Izaije i Božjih riječi pretočenih u njegovo pero: “Po imenu ja te pozvah, imenovah te premda me znao nisi. Ja sam Jahve i nema drugoga; osim mene Boga nema. Iako me ne poznaš, naoružah te: nek` se znade od istoka do zapada da izvan mene sve je ništavilo.”
Shvatimo to kao poruku upućenu nama samima, jednostavno, bez kolebanja u srcu, i naše će mjesto čekati pripravljeno za veliko slavlje na Nebu. Jednog dalekog dana, možda već sutra, možda već i danas, gledat ćemo svoj stan u kući Božjoj. Molimo samo da se u našim životima i po cijelome svijetu vrši Njegova volja.
Hrvoje Lovre Staničić
Post je objavljen 14.10.2011. u 19:33 sati.