i onda ostaneš...
jedno pospano i sneno jutro kojeg se budim sa tvojom rukom prebačenom preko mog ramena...
i tih par nježnih dodira...i cijela ta noć...
imati te kraj sebe, tako...
još jedan ostvaren san...
neočekivano, naravno, kada ni ne sanjam da ćeš doista tu i ostati...još...i još...
voliš da te se grli sa leđa, baš kao što i ja volim...
i još se pitam zašto je toliko teško bilo vjerovati da nisi samo u prolazu, kada to tako uporno dokazuješ...i još ponekad sumnjam...sve manje...
možda je i dobro ne uljuljkati se u sigurnost, uvijek iznova osvajati srcu drage ljude...
pa ipak, daleko je mirnije i sigurnije putovanje kad imaš na koga osloniti rame...
a imam...i tebe i onih par odabranih zauvijek mojih ljudi...
trebalo je hrabrosti, ponovo promijeniti sve i eto, ovaj puta, sve je toliko bolje...moj mir, stan u kojem mogu živjeti kako želim...
i neka mi samo još netko kaže kako se snovi ne ostvaruju!
Post je objavljen 13.10.2011. u 07:31 sati.