Marketing
San o Kontejneru
Proplanak, a na vrhu proplanka kontejner iza kojeg klize punašni bijeli oblaci. Sunčeve zrake padaju u crne ralje limene kante dok zbor urla : aleluja, aleluja.
Penjete se na proplanak i zavirujete u kantu, a u njoj svakojaka kolekcionarska blaga. Jedino čega nema su plastične boce, njih je već pomeo stampedo penzionera. U tom kontejneru nema smrada, pokvarene hrane, posranih pelena. U kontejneru je sve čisto. Hrpa malih kutija u kojima su stripovi, albumi sa sličicama i igračke...baš onakve kakve vi sakupljate. I to se konstantno ponavlja. Preznojavate se.
Tako ste putem do posla jednom kraj kante pronasli ručni rad, star 100-tinjak godina, drveni konjić u savršenom stanju. Hrpu kockica, figurica, starih i novih. Ljudi bacaju vrijedne stvari. Zavirite ponekad i u portune sa kutijama starog papira. Tamo u 70% slucajeva nalazite stare slikovnice nabacane na hrpu kao najgore smeće. Ne sramite se toga, osjećate se kao heroj sto ste ih spasili.
Nakon kontejnera dolazi napusten kiosk sa stripovima, pa ducan s velikom rasprodajom za 1 kn... ne postoji riječ za razočaranje kad napunite sve te silne vrećice ulovima i onda se probudite.
Post je objavljen 12.10.2011. u 15:43 sati.