Nakon posjeta Bosiljevu uputili smo se u Karlovac. Znali smo lokaciju tunela, no problem je bio mrak koji je prekrio ulaz...
Zahvaljujuci Vilijevim kordinatama pronasli smo ulaz koji nas nije ostavio ravnodusnima. Mislim da smo svi očekivali tipičan "sahtovski" ulaz u tunel, a ne ovakav epski prizor. Atmosferu je dodatno povecavalo groblje pored samog tunela.
Ulaz je mnogo obecavao no nažalost tunel je zapecacen vec nakon 30-ak metara. Strop se stepenasto spusta sto se dublje ide, te se naglo povisuje u "zadnjoj" prostoriji. Tu se nalazi ogromna kolicina zemlje/pjeska koja blokira prolaz dublje u tunel.
Detaljnije o funkciji tunela:
(citirano od Vilija,http://www.udruga-kameleon.hr/tekst/2149/)
Na istočnoj padini podno starog grada Dubovca opstoji ulaz u navodno 120 metara dugačak tunel. Po riječima profesora Vladimira Peršina gradnju tunela započela je još vojska NDH kako bi napravila sklonište tijekom učestalih zračnih napada saveznika, dok je 1950. godine posao nastavljen pod okriljem JNA. Kopanjem tunela ispod starog grada trebalo je izgleda biti sagrađeno veliko podzemno sklonište, koje bi ujedno služilo i kao skladište. No radovi su ubrzo obustavljeni zbog nedostatka novca, a podzemno betonsko zdanje pokazalo se potpunim promašajem.
Četiri metra širok, betonom optočen ulaz u tunel, vodi do dvorane široke osam metara. U utrobu Dubovca tu se može ući tek 40-ak metara jer je erozijom tla i odronjavanjem zemlje zbog podzemnih tokova vode zatrpan velik dio tunela. Koliko ga je ostalo nedostupnim više nitko točno ne zna, a za tunel nitko i ne mari. Svoju prvobitnu namjenu dubovački je tunel kratko vratio početkom Domovinskog rata, kada su se u njemu tijekom uzbuna skrivali stanovnici Dubovca koji u obiteljskim kućama nisu imali sigurne podrume.
Post je objavljen 11.10.2011. u 19:39 sati.