Nitko ne može utažiti tu glad koju osjećaš. Nitko je ne razumije i ne vidi... I sve ono što tražiš samo su bezuspješni pokušaji... zadnji posezi po nečemu što ti nikad nije pripadalo... Nikad ni neće...
Jedno te molim: kao jedno tvoje Ja drugome tvojem Ja, okani se... okani se tog iskanja te žudnje za nečim... Okani se jer će te progutati vatra iznutra... već te izjeda dok pokušavaš skupiti mrve ljubavi iz njegovih riječi... Svakodnevnih riječi, prijateljske naklonosti... Nije on tvoje rješenje... Samoću kojom goriš, ništa ne može ubiti... Jednom je možda postojao spas... nakon svih ovih godina ostala je samo samoća unutar tebe... ne budi bezobzirna i pusti ga da živi, da ode i nikad da ne okusi umjetni okus grižnje savjesti...
Sve njegovo pripada nekoj drugoj... kloni se... i budi sretna za njega... Ne daj da ga ni tvoja sjenka dotakne... da ne prospe sjete prah... Odlazi!
Post je objavljen 11.10.2011. u 15:50 sati.