Nije lako biti krupna riba
Plivaš dalje i dulje od ostalih ,svatko te se boji,bježe jer bože dragi pa ti grizeš.
Nisam to htio ,htio sam biti nešto drugo,htio sam sve drugačije,a ispalo je baš ovako.
Htio sam biti u svom jatu ,ali ispao sam nekako,odnijele me struje u neki nepoznat ocean.
A želim se vratiti u pitome vode gdje poznato sve je,gdje te se neće odreći
ajde prijatelji moji danas smo tu
nisam ni ja što sam bio
svi smo mi na istom putu
I kad otvorim vrata ,kao da otvorim ti knjigu koju želim stvoriti,a već je napisana
samo treba vrijeme da ispliva na površinu.U onim oceanima ostavljam teške uspomene,
učim biti bezopasna riba ,uživam u slučajnim susretima sa ljudima željnim osmjeha.
Shvaćam da su svi ljudi isti ,svi žele isto,svi žele biti sretni, samo sreću najobičniju,
onu malu.Kako je zadržati to je već drugo pitanje a i odgovor nije daleko uvijek je
s nama.Kako je lako kad to napišeš ,tko zna da li bi to itko drugi razumio,možda i bi
tko zna.Zašto osjećaje ne pretočiti ne izliti ih, natopiti s njima usahla virtualna polja,
da vidim i taj cvijet ,ljepotu njegovu .
Post je objavljen 10.10.2011. u 16:31 sati.