Kinezi danas slave 100 godina od pada Carstva i uspostave Republike. Na Tajvanu=Republic of China (koja uključuje otočić na kom sam sada, ali i kontinentalnu Kinu i Mongoliju-Kuomintang nikad nije priznao da je Mongolija postala samostalna država -vidi službenu mapu Republike Kine po Kuomintangu: ROC) 2011 je službeno 100-ta godina. Veliko slavlje, vojna parada i vatromet. U Narodnoj Republici Kini to je 2011-ta godina i bez vojne parade i vatrometa, spomenut će oprezno (diletantskog, što je, je) revolucionara Sun-Yat Sena i prijeći na "ali Mao...". Toliko o politici, baš sam jeo pa neću više, gadi mi se, kao i obično, ta rabota.
Shvatio sam da slijedi Praznik, kad su jučer letili helikopteri prema jugu, njih stotinjak, to ovdje nije česta slika, prava izložba starije USA vojne tehnike. Možda i novije-videl sam par desetaka helikoptera kakve do sada nisam videl, duuugi i uski, izgledali su opasno.
Danas slobodni praznični ponedjeljak pa sam ga proslavil sa 40 km na biciklu mojom standardnom štraftom uz rijeku DaHan, od Jhongli sve do Banqiao. Gušt, temperatura je bila oko 30-ak cels, a na cesti je moj brzinomjer pokazivao i 35 cels na mahove. Vruće, konačno, nakon par tjedana ne prevrućeg vremena (bez pretjerivanja, 23 cels i slično).
Nisam palio televizor, pa me zaobišla i slika prazničnog raspoloženja, ne treba mi.
Za par mjeseci će na Tajvanu izbori, parlamentarni i predsjednički, polako se zagrijavaju debate. Je li Tajvan država ili samo provincija Velikog Crvenog Brata? Bit će zanimljivo vidjeti kako to danas izgleda, moj osjećaj je da su i dalje pola-pola, kao i pred par godina. Jedino nekompetentnost i socijalna neosjetljivost (lijepo sam to rekao, a? Ipak radim ovdje za Vladinu ustanovu pa treba paziti, Veliki Brat nikad ne spava, makar i ne bio Crven) trenutnog predsjednika rade za opoziciju, koja je još osakaćena sudskim procesima za korupciju i bivšim predsjednikom u zatvoru. Trenutna predsjednica najjače opozicijske stranke, DPP, je Merkel-tipa, tehnokratica, a to nije po ukusu Tajvanaca, koji ipak vole populiste i jaku ruku. U zemlji gdje je nešto tipa Benny Hill vrhunac humora (hm, nepravda prema BH, on je na previsokom novou za ono što ovdje smatraju humorom) a Sex&City vrhunac kulture i umjetnosti (naravno, čast izuzecima, ima ih, i te kako, ali sad govorim o statističkom biraču), Merkelica baš nema što tražiti. Osim u slučaju manjka boljeg kandidata, no chance. A trenutno boljeg ovdje nema, čini se.
Uživam u vremenu, apage zima. Želim vam lijepu jesen. Za lektiru preporučam Gao Xingjian-a, prvog kineskog nobelovca iz literature, 2000-te godine. Nešto lijepog za jesenski ugođaj je "Planina duše".
Post je objavljen 10.10.2011. u 14:05 sati.
