Marketing
Duhovni prijatelji
Autor slike: Richard Hook
Kad poželim, ja postanem dijete,
Mislima dodirujem travnati sag
Oko duše moje, svjetalca tad lete
Kroz njih mi se obraća svijet, premio i drag.
To moji su prijatelji, Svjetlosna bića
Pratioci nježni što šapatom mi zbore
A svaka je riječ, neka nova priča
Kojom dočekujemo osunčane zore.
Osjećam titraj, po obrazu me dira
I kose mi raspleću nevidljive ruke
Čas trenutak šutnje, pa tren znanog nemira
Već pristižu rečenice bez imalo muke.
Kad poželim, ja poletim s njima
Mislima dodirnem nebeske daljine
Dušu ispunjava svjetlosna plima
U kojoj je trag nečije blizine.
Jedno, dvoje, troje… svjetlosti bez broja,
Svatko od njih donosi trag ljubavi svoje
U naručje prima blagoslove duša moja
I kroz pjesmu šalje, sve do duše tvoje.
Duhovni se prijatelji, zvjezdano smješkaju
Za njih je to igra, koju ja tek učim,
I dok nestašnu auru u valovima mreškaju
Kad glasno im zahvalim, čudno si zvučim.
Jer navikli smo mislima dodirivat strune
Nevidljivo, nečujno, kroz vizije i snove
Uz vreli dodir Sunca, zov ponoćne Lune
Do današnje igre, u potpunosti nove.
Kad poželim, ja postanem dijete,
Mislima dodirnem travnati sag
Oko duše moje, svjetalca tad lete
Kroz njih mi se obraća svijet, premio i drag.
Post je objavljen 10.10.2011. u 08:27 sati.