---------------------------------------------------------------------------------------------------
„Skupljači perja"
Kod nas zaređale nekakve akcije te stalno nešto skupljaju eto sreća je da nemamo kestenja već sama borovina. Malo malo pa nešto išću.
Ono pred lokalne izbore evo ti ih svaki čas. „Dis' prijatelju bili ti glasao…“
„Ne bi!“ Dok odlaze ja se mislim: bložemoj…prijatelji smo a ja saznam tek pred izbore.
Sad je po sela nafunjeno na mene što oće reć digli nosove jer kakva je to demokracija ako nećeš glasovat za njih a velikodušno ti to dopuste.
Danas na telki taman kad je svršio „Stanković“ počela ona emisija Mir i Dobro. Vele da je Papa posjetio Kalabriju i da se upad naplaćivao 3eura (molio bih da me netko ispravi ako sam krivo čuo) pa se Papa začudio kako je bilo malo vjernika? Je našo crkvu za Boga molit, mafiji novce tražit?
Onda se telka ugasila, ili je nestalo struje ili sam ugazio na daljinski nije važno. Rekoh dobro je idem u šetnju.
Gledam di je Frida a ona kod susjede taraši mačkama hranu. Ja da ću žvijuknit kad evo ti na skuteru dva mladca uletila u dvor. Ae stali su na vrijeme nisu mi nogu slomili ne mogu reć. Ugase, sjašu, djeluju skroz opušteno, malo su im se oči obisile pari da su krepale i otežu u govoru. Jedan drži zadaću i lapis i meni isti čas sine: „ovo su taksisti vjeruj blogu, čim je pop vidio kako Papa naplaćuje upad ide i on skupit nešto takse“.
- Dobar daan!- Nije baš bilo sinkrono ali su istovremeno govorili otežući riječi.
- Živili mladići, koja vas nevolja gona da po ovoj buretini jašete motorinu?
- Mi smo ono ka došli do vas jer nam je par kuća niže jedan barba reka da vam se javimo.
- E, dobro došli. Ajmo stat ode u zavjetrinu da mi bura ne prosvira kosti.
- Mi upisujemo znate ka ono u mladež a ne mora se ništa plaćati.- „Nije, nije“. Dobaci drugi.
- Mladež? A nije pop?
- Koji pop, stranka ono ka traži e.
- I došli do mene.
- Je, reka nam je ka da kod vas ima jedna cura od dvanaest godina pa ako bi tila da je upišemo. To vam je ono ka dobrovoljno znate.
- A onda vam je reka i kako se zove a?
- Jee, reka je da se zove Frida…a jeste li joj vi ćaća?
- Ne ja sinko blogami nego joj mater crkla i tako ostade kod mene.
- Ajme ka ono nemojte tako o gospođi. A kad je umrla?
- Podavno već ma nije važno samo vi nastavite.
- Pa ako bi ono ka tila da je upišemo u mladež stranke pa ćemo joj donit i iskaznicu. „Je, je“. Onaj drugi „udara pečat“.
- Pa sad…a može što ne, neka se širi stranka. Evo ona baš nije sad doma ali ja ću se potpisat u njezino ime i ona će bit oduševljena vjerujte.
Kad su to zatefterili i rekli doviđenja, sjetih se pa mahnem rukom da stanu.
- Ček malo evo dobro sam se sjetio. Ima i jedan momak pa jel se može i on upisat u mladež.
- A ono, koliko ka ima godina.
- Evo recimo…šesnaest.
- Kako ne, može, nama ka ono svaki član dobrodođe jer će nas predsjednica ono ka pofalit e.
- On je u gradu ali ja ću se potpisat i za njega nema problema. Onda piši Petar……
I tako sam postao član stranačke mladeži, ono ka zna se.
A oprostite mi što sam izdao vlastita uvjerenja, moguće čak i razočarao neke od vas ali…
Jebga, nemate vi pojma kako je lijepo imati šesnaest godina i za to imati potvrdu, jedino je gadno što je do penzije daleko a Rubala su ćopili.
P.S.
Viš ovo bi moglo biti riješenje za proračun. Učlaniti sve penzionere u stranačku mladež!
Post je objavljen 10.10.2011. u 00:12 sati.